po mom misljenju, koje ne mora biti naravno mjerodavno, frljamo se velikim rijecima i nekim nepotrebnim filozofiranjem. ali jbg moje je misljenje, moja iskustva i ja sve to nekako otaljavam kako otaljavam. ja nisam ucio samo na svojim, hm, ''greskama'', mada je upitno koliko su to uopste greske? ucio sam i iz pozitivnih momenata koji su prije ili poslije zavrsili. ali, ucio sam i od jakih ljudi. ne mogu se osjecaji nauciti, naravno, ili ih imas ili nemas. ili si jako emotivan, kakav sam i sam nekad bio ili si obicno drvo, sto je naravno rjedje. ali se mogu nauciti kontrolisati. evo samo jedan primjer, a imam ih puno. u ratu, jedne majske, tople, zvjezdane noci smo izvlacili neke civile iz jako ugrozenog dijela naselja, rokali su i snajperi i granate i svasta nesto. dolazili su sa obliznjeg brda, isla su 3-4 borca ispred njih, a ja sam ih cekao sa dva druga ispod ''tranzita''. trebalo ih je prebaciti u tishini, na sigurnije, a vidjelo se bas dobro. i ide naprijed ispred tih dvadesetak zena i starijih ljudi jedan moj skolski drug. kad smo prisli na metar-dva jedan drugom prepoznamo se i zagrlimo. i naravno shapucemo. pitam ga, je li sve u redu? kaze mi: burazeru, danas mi je poginuo mladji brat, ali molim te shuti, majka je tu u toj koloni, nemoj da sazna. krijemo jos od nje. samo smrknut, oznojen, cini mi se i sad taj miris osjetim. ni suze, ni glasa da pusti. ja se zaledio jbt, znao sam i njegovog brata. i znam kako su bili vezani. i kad smo zavrsili tu ''operaciju'' i ja ostao sam u svojim mislima dugo sam na taj dogadjaj kontao. cijelu noc nisam oka mogao sklopiti. i izvukao jednu od pouka. da se ni oko koga ne vrti ovaj svijet, pa necete vjerovati ni oko nas samih.
poslije svake od takvih ''lekcija'' zivot je jednostavno isao dalje. tako da kad
omudra guzica dodjes do toga da u subotu nesto zavrsis, u nedelju odbolujes, a u ponedeljak krenes dalje. ovo je figurativno naravno, ali tako otprilike. moze se, samo treba nauciti.
i ''prepeci'' se malo, naravno, to se podrazumijeva. zato,
back to tema, sad se nimalo ne libim da covjeka ostavim u pola izgovorene rijeci ako me davi i ako mi nije nicim interesantan. a prije sam dozvoljavao da me neko pegla, a ja kao bio nesto shatro lijepo odgojen i pristajao na davljenje. sad jednostavno to odjebem.
