Definitivno, najcesce se vratim Mesi Selimovicu. Ja mislim da sam
Dervis i smrt citala jedno pet puta, i svaki puta pronadjem nesto sto u prethodnom citanju nisam otkrila.
A, od knjiga iz detinjstva to je svakako
Kroz pustinju i prasumu i
Zbogom mojih 15 godinaIma nesto sto sam citala vise puta cak i od Dervisa,
Anikina vremena, ako se racunaju i pripovetke.
Takodje sam par puta procitala jos i
Galeb Dzonatan Livingston,
Pukovniku nema ko da pise i Kunderinu
Nepodnosljivu lakocu postojanja.
A, kad me uhvati napad sete i lokalpatriotizma, onda se vratim na
Uvelu ruzu, Bore Stankovica, takodje pripovetka.
Edited by Gordana_64, 19 April 2010 - 08:39.