.....
Pariz, ali ne cijeli Pariz, još uvijek ima određeni romantični štih, koji nije uvijek rezerviran za turiste; prije 7-8 godina, vraćali smo se prva dama i ja po lijevoj obali do hotela, bilo je kasno navečer, kad je ispred nas izletio nekakav pijanac, čiji su zubi očito vidjeli bolje dane. Pristojno mi se obrati, bi li mogao nešto pitati moju damu. Kimnuo sam. "Gospođo! mogu li vam ukrasti nešto?" - nastavi on. Premrli smo. "Que?" "Un sourire". Dobio je osmjeh i naklonio se, a mi smo nastavili dalje.
Brisel često nema takav štih, zna biti čak i agresivniji, ali ima lijepih kvartova, a Brusseleeri su, općenito veliki, pozamašni ljudi s kojima je vrlo lako sklopiti prijateljstvo. Često tome kumuje pivo, ali i susjedstvo, zajednički interesi (djeca idu u istu školu), čak bih rekao da su puno manje ukočeni od Parižana.
Bio sam vise puta i uvijek se (uglavnom) dobro proveo. Iskustva rangiraju od gospodsko-turistickih do hipijevsko-klosarskih.
Jedan od utisaka je da ljudi (ulicna masa, ne profesionalci) bas ne vole govoriti engleski. Francuski mi je bio 2. strani jezik u gimnaziji, ali ga inace nikada ranije nisam nisam koristio osim pokusavajuci citati neke magazine. Eh, u Parizu sam ga progovorio k'o veliki. Ljudi su bili susretljiviji kad im se obratim na grozno losem francuskom nego na tecnom engleskom...
Jednom sam bio na proputovanju motorom. Namjeravao provesti 2-3 dana, a ostao dva tjedna. Odsjeo sam u nekakvom jeftinom sugavom hotelcicu. Nista rezervacije i kartice, samo cash i za svaki dan unaprijed. Jbm li ga, ostadoh bez gotovog novca, a banke zatvorene 3 dana nekakav praznik + vikend). Dodje concierge, a ja mu ponudim da mi "zarobi" motor dok se banke ne otvore, da spavam na miru. Ovaj ni da cuje, kaze da moram van.
Vec pada mrak i ja "na divlje" postavim sator u nekom parkicu. Spavao sam sat-dva, a onda su dosle krave ...
(kao sto kod nas policajce zovu "drotovi" ili "panduri" i slicno, Francuzi svoje zovu la vache - u prevodu, "krave")
... i otjerali me iz parka - makar, nisu me globili ili bili grubi.
Sto cu sad?
Parkiram motor najblize Seini koliko sam mogao, pa pod most. Sjedim na betonu, a dodje mi klosar i ponudi da podijelimo oveci komad kartona. Malo kasnije, dodje jos jedan i ponudi da sva trojica podijelimo flasu vina... Jedinstveno iskustvo, nema toga u turistickim brosurama!
Onda se jos moglo parkirati ispod Eiffelovog tornja, pa evo mog motora:
Vive la France!
Edited by zoran59, 10 May 2018 - 02:27.