Posted 07 May 2008 - 08:38
Koliko citam ovde, komentari se nastavljaju u istom stilu... plus sto svakog ko ima drugacije misljenje svrstavate u "budale i glupake, prizemne organizme koji samo seru, jedu i spavaju", ali da li je bas tako? Zamislite se, koliko traje jedan ljudski vek? NAjvise oko 70-80, mozda cak i 90 godina u proseku, a uglavnom, ni toliko. KOliko dugo traje neka mladost, koliko dugo doba dok jos imate snage i nesto zdravlja? MOzda najkasnije do 60-te dok ne pocnu zdravstveni problemi koje donosi zrelo doba, a cesto i mnogo ranije. A jedan zivot. I mi ga trosimo na bedacenje. VEcito bedacenje. NAma je najgore, drzava nam je isisala dusu, posao po 8-10 sati dnevno za crkavicu i to mi je neki zivot... E pa imam novost za vas, to JESTE zivot. I zivelo se i gore, i zivi se ponegde u svetu JOS mnogo gore nego kod nas sa mnogo vise ponizenja, i ima ljudi koji crnce za mnogo manje i ima drzava koje nenormalno i krajnje nehumano ponizavaju neke svoje gradjane i ljude. AKo ne verujete, pogledajte malo dalje od sopstvenog prozora i proverite sta se sve dogadja u svetu. Cak u u razvijenim zemljama, deca, mala deca umiru i ginu ponekad, i mozda je nekoj vasoj komsinici razlog za samoubistvu mala plata i tezak zivot ali ako mene pitate, to se ne moze porediti sa istinskim tragedijama koje mogu da se dogode coveku, nezamenljivim gubicima. Ljudi su nakon II svetskog rata izasli iz logora pa nisu zaboravili da se smeju, a kod nas ako se nasmejes i ako ne zelis da ceo zivot provedes kukajuci i zaleci se na sve zivo onda si nizi organizam a svi koji su pametni su posledicno i depresivni. MA NEMOJTE!
Tragedije, nesrece i bolesti se desavaju svuda, i svuda ima uzasnih nepravdi, mozda ima zemalja u kojima se moze lepo i lagodno ziveti ali ni tamo nisu svi srecni i ima samoubistava i nesrece. ISpada da se cela sreca vrti oko novca i dobrog posla.
Da je ovde sjajno, NIJE, slazem se, pogotovo kao neko ko od rodjenja nije mrdnuo iz domovine, ali ponekad ne mogu a da se ne zapitam... Radim od 7-15 ili 16h ponekad duze, i kad god izadjem napolje na pauzu, bilo 9, 10 ili 11, svejedno, ulice su PUNE ljudi, drumovi zakrceni kolima, pa ko onda uopste radi? Odem do velike samousluge u blizini firme negde u sred radnog vremena da pazarim skromni dorucak i brzo se vratim na posao, a ono tamo sve puno. LJudi kupuju li kupuju, puna kolica, sve smrznuti racici i strane delikatese, racuni sve bar petocifreni. Odakle dolaze onda ti ljudi?
I ko neprestano kupuje nenormalno skupe nekretnine tako da je uprkos nerealnim cenama potraznja i DALJE veca od ponude? I kako to da su McDonald i skupi kafici u koje uopste ne smem ni da udjem uvek puni i uvek ima ljudi koji kupuju firmiranu robu?
Slazem se da ima i onih drugih, koji rade za 10000 po 10 sati dnevno i to na crno, poznajem mnogo takvih ljudi, ali pitanje je opet, koliko god to vama zvucalo nefer, da li je stvarno nekad bilo bolje? Da li se neko seca koliko se uzasno mnogo radilo pre nekih 60, 70 godina i koliko se tesko zivelo i kako su zene do porodjaja radile u polju i poradjale se u stali? I u to "sjajno" Titovo vreme, seca li se neko Golog Otoka i "glasanja" u kojem se glasalo iskljucivo za jednog coveka? Seca li se neko bolesnog kulta licnosti kome su se himne pevale? To je vama bilo normalno? Da ne pominjem kako se zivelo "na kredit" a nikog nije bilo briga sto ce sve to, sav taj lagodan zivot bez pokrica, jednom sigurno da se srusi. SAmo dok se ima, pa niko ne pita odakle je.
Na stranu to, da li neko uopste ume da se raduje sto je ziv, zdrav i sto su mu svi najvoljeniji na okupu i sto su svi oni dobro? Da li su oni koji umeju da budu pozitivni i cene zivot po vama beslovesne zivotinje koje obavezno glasaju za SRS i samo misle da jedu i da ne navodim dalje sta da rade? Znaci, plemenito je i intelignetno provesti zivot u depresiji i jadu, cak i ako imas nekog ko te voli, i ako imas finu, zdravu decu i ako imas brate, dve noge koje jos uvek idu i sunce iznad glave?