Ne nedostaje mi bas nista. Ako bi vec morao da odaberem gde se osecam kao kod kuce, mnogo vise nego u svim gradovima gde mi je kuca stvarno i bila, ukljucujuci i Beograd, to bi bio New York. I kad prvi put dodjes, osecas se kao da nikada nisi odlazio.
Anyway... Ono sto mi prvih dana u Beogradu uvek bude simpaticno - pune kafane usred radnog vremena, prelepe devojke, neke stare ulice kojima odavno nisam prolazio - vec nakon prve nedelje gubi sjaj. Svi sede po kafanama, ne pada im napamet da rade ("ma necu da se akam za nekih 600€ bre!"), sto bi bilo sasvim legitimno da sa druge strane ne kukaju kako nemaju para i ne sire depresiju i beznadje. Prelepe devojke izgledaju kao da imaju 24, u stvari imaju 14 a ljubavno iskustvo koje cesto nemaju ni zene sa 44. Stare ulice jos uvek izgledaju tacno onako kao kad sam prosli put poodavno prolazio, iste rupe, isto zaobilazenje oko parkiranih kola, isto blato nepoznatog porekla (nigde, ni u jednom evropskom gradu ili gradicu, bez obzira na klimu i godisnje doba nisam video toliko blata po ulicama, uopste ne mogu da ukapiram odakle dolazi i kako ga kisa jednom konacno ne spere). Nakon dve nedelje jedva docekam da odem.