Ja sam za prvomajski raspust uzeo da farbam ogradu. Sjajno je išlo, počinjao sam ranom zorom i strpljivo bojadisao sve do polaska u firmu, a tu sam omamljeno afteruživao u aromi zdravih isparenja koja su mi se nataložila u disajnim organima i na rukama (iako sam ih svakodnevno prao bezolovnim benzinom
). Komunikacija s kolegama i šefovima s kojima se obično slažem o vrlo malo čemu sada je tekla kao po loju, a radne zadatke odrađivah nekom ukutnom smjernošću ka nenerviranju. Dobro djeluje ta slovenačka farba, skupa je kao da je neko iz svoje vene toči, ali vrijedi; potiče na bezbrižni optimizam, a i ograda izgleda mnogo bolje.
Da sam znao da toliko krizirate, zvao bih na mobu. Žene bi dobile hoklice, da ne umaraju koljena i kukove, a od babe bih im nabavio marame prigodnih dezena, ako znaju da se ubrade, da im sunce ne pregrije pametne glave. Muški bi strugali sa perdika mahovinu i onaj zeleni lišaj, jer je to najdosadniji i najteži dio posla. Ali sve sam postizao sam, dok nije nastupio nerješivi problem druge prirode; forum se vratio, ostala još cijela dva kanata od po četiri metra, a meni se više ne radi.
U međuvremenu, ništa blogovi, orci-palci, uopšte, nesvraćao sam na The Site B92. Adikciju sam pokazao jedino strepnjom u vezi s time da li su sve takmičarke u Ligi ŽFK stigle da upišu tipove prije eklipse i da li će se Cvija previše potresti zbog činjenice da mu miljenica Paris H. ide u Kinšasu, onu pravu.
I Lusi se u prijajućoj dokolici ponovo zagrijala za muzički kompajling, baš je bila vrijedna..