Jaooo... kakva tema
Bravo duna.. sve lepse od lepseg, ustreli me u centar.
Imala sam i ja slicnih, ali bas slicnih, problema kao i ti. Godinama sam se ubedjivala sa kumom godinu dana starijim od mene koji je ziveo (i dan danas zivi) u kuci preko puta moje... ja bila ubedjena da DM postoji a on me razuveravao, ubedjivao me da me roditelji lazu...
nisam mogla da mu verujem.
I tako sam ja svakog Decembra meseca, tamo negde pred Sv.Nikolu, na zahtev mame pisala pismo za DM: "Pozuri, pozuri... smisli se brzo sta ces, DM nece vecno cekati na tvoje pismo, ono putuje daleko, cak u Laponiju... da li ti znas koliko treba jednom pismu da tamo stigne?!"
I tako ja... brzo nekako smislim neke flomastere, sto vise flomastera, bojanke, puzle, slagalice, kockice i skejt
...i dam mami pismo da ga odmah sutra posalje za Laponiju.
Sutra pricam ja kumu sta ce sve meni DM da donese, on me i dalje ubedjuje... "ma nema sanse, to ti mama i tata kupuju, DM ne postoji... ako postoji, zasto ga onda nikada nisi videla"
..."pa zato sto se on mnogo zuri da odnese poklone svoj deci i nema vremena da udje unutra i popije caj
nego samo pozvoni na vrata, ostavi mi poklon i zuri se da ide dalje"
...onda sam ga nekako nagovorila da i on napise pismo DM-u i da njegovoj mami da ga posalje u Laponiju... on je trazio nekakve pistolje, ratnike, gluposti neke razne... i skejt, isto"... uspela sam da ga ubedim, napisao je pismo.
Zajedno smo slavili NG te godine... cekali Deda Mraza zajedno. U 23.30. meni zvoni neko na vratima...
..trcecim korakom izlazim napolje i sve je tamo, bas sve sto sam trazila
Kum se nervira... zove kuci - njemu nista nije stiglo.
Kako to?! Kaze on meni: "eto, vidis da ne postoji... tebi su tvoji kupili a meni nisu, to je fora... DM nikada nije ni postojao!"
Onda mene mama lepo ubedi
da je Steva (moj kum) bio los decak i da zato nije dobio poklon.
...tu sam bila najsrecnija na svetu, znaci, DM ipak postoji!!!
...i tako je bilo sve do sledece godine, ja ponovo napisem pismo negde oko Sv.Nikole, srecna iscekujem ovaj put rolere i kojekakve svastarije jos...
...i desava se stvar koja mi je potpuno slomila srce: kroz neki dan cujem mamu kako razgovara telefonom, nije me cula kada sam dosla iz skole (a da, bila sam prvi ili drugi osnovne), i kaze: "Agencija blablalbla... ja bih da narucim poklon za novu godinu i isporuku tu i tu... blabla"
Sve mi je bilo jasno... ubila sam se od plakanja, liju suze kao kisa... nema vise Deda Mraza...
Dugo me je drzalo to depresivno stanje, prvi veliki gubitak u zivotu...
I dan danas se
i osecam neki
kada mislim o svemu tome... duna, hvala jos jednom za temu... i povratak u detinjstvo