QUOTE(Ulis @ 9 May 2006, 06:11)
Zato što to nije tačno....ili može biti delimično tačno
Jao pa ovo je neverovatno....
Cekaj molim te .....evo specijalno za tebe nadjoh text....
Francis Bacon je, paradoksalno, bio posvećen ljudskoj formi. Ipak, njegova posvećenost figuri, tačnije muškom telu, nije nikada produkovala 'realističan' portret. Baconove slike, mada imaju koren u njegovom svakodnevnom životu i tiču se kako prijatelja tako i ljubavnika, ipak su eseji o tamnijoj strani ljudske egzistencije: hororu, bolu, smrti i požudi. Bacon je stvarao iz realnosti ali u njegovoj umetnosti distinkcija između života i reprezentacije, visoke i jeftine kulture, reda i nereda, otkrovenja i sakrivanja, ostaje prazna.
Tokom svoje karijere, Bacon je bio zaokupljen prikazivanjem mesa: razapetog, porobljenog, izmučenog i vristećeg. Nalazio je inspiraciju u sirokom spektru izvora kao sto je film Sergeja Ejzenštajna Podmornica Potemkin, u Edweard Muybridgeovim fotografijama obnazenih rvača i u slikama starih majstora. Kada je jednom usvojio tradicionalne šablone, kao što su triptih ili zlatan ram, perverzno ih je koristio na platnu kao svojoj umetničkoj povrsini. Od 1951. do 1965. godine radio je na svojoj poznatoj seriji Papinih portreta baziranih na reprodukcijama Velasquezovog Portreta Pape Inoćentija X, ne videvši nijednom originale. Sredinom 60-tih je sreo George Dyera koji mu je postao ljubavnik i tema brojnih portreta kao što su George Dyer, vozi bicikl (1966), ili triptih U znak sećanja na George Dyera, koji je završen nakon Dyerove smrti 1971. godine.