bukvar veselosti :hjkl :
pisanje/pishanje/sranje/drkanje ->akonchi/ shtagod* kao umetnicko delo -
delo umetnika kao umetnicko delo nije od juce. pa ni od sezdesetih, al ajd tada se radikalno ispoljava kao
kriza umetnosti kao evropske nauke i tada je uglavnom i teorijski uobliceno.
i sad u vremenu kad je sve 'shokantno' /na prvi pogled, ili kroz nedistancirani pogled gledaoca koji gledajuci triler zove 92 kada vidi ubistvo - sto opet ne znaci da ta umetnost ne zahteva participiranje posmatraca/ poodavno postalo istorijska chinjenica, jalova muzejska vrednost ispraznjena svojih utopistickih subverzivnih aspiracija herojske faze - jer ih je sistem brzzebolje integrisao u sferu trzzista i izolovanu sferu reprezentativne kulture - i ostalo da traje kao jedna od jezickih konstanti, dakle i u tom vremenu /i posle njega/ nailazi na chudjenje i najnizzi nivo kritike /aaaaaaaa golishavi deka vredja javni moral
/
*gotovceva
reklamna akcija kao umetnicko delo npr.
//prerusen u razne kostime - supermena, odzachara / ?/, deda mraza, mumiju, itd shetao, iz nedelje u nedelju, zagrebachkim /tadasnjim/ trgom republike. tokom tih shetnji u gradski sup je stiglo par stotina prijava uznemirenih gradjana /plus sto je nosio plakat ispisan tjirilicom/
pa nije gotovac nikakav folirant ni umetnichki sharlatan ni puki egzibicionista. potpuno je autentichan lik i poseban po predanosti svojim shvatanjima, vrednostima i nachinu zzivota. i chak, mada na prvi pogled deluje kao neko ko beskompromisno razara, ili bar nema postovanja prema svakoj ranijoj umetnickoj paradigmi /barem sto se tiche ex-yu prostora/ - sto i jeste istina na nivou izrazajnih sredstava - on s druge strane ima totalno pozitivan odnos prema istoriji tachnije prema filmskoj tradiciji.
cakstavise /
/ - rech je o omazz odnosu. shto je ocigledno u njegovim filmovima /svaki film posvecuje nekom filmskom reditelju ili nekom filmu/ a jedan je od stalnih bazicnih principa i u nejgovim akcijama, kolazzima i dr. /
onaj njegov chuveni prerformans
zageb, i love you je omazz hoksovom hatariju/
a sto se tiche njegove
golotinje tj. seksualnosti koju eksploatishe od pochetka karijere do -eto- danas ima/la/ je razlichita znachenja. shodno varirajutjim uslovima istorijskih trenutaka kad nastaju.
njegova seksualnost je evoluirala od bukvalne,chiste, desimbolizovane - u ranim ulichnim performansima sedamdesetih gde ima emancipatorsku funkciju / e sad kako stvari stoje/su stajale sa seksualnom revolucijom u hrvatskoj?
- ispada da se ipak ti performansi uglavnom svode na puku metaforu slobode../ ali i funkciju provokacije i politichkog china /
u pomalo paranoichnom i hiperideologizovanom drushtvu svaka se provokacija lako mogla citati kao politichki chin/
a posle ni traga toj smrtnoj ozbiljnosti /mada je i onda neintencionalno bio humoran/ vetj je tu cinizam, parodija ali i fatalizam. svest da se ne mozze uticati na stvari i menjati ih.
i ove njegove fotke gde ironichno citira zenske foksi lejdi modele /tj ne njih nego citira kod porno fotografije/ kao da - tako tipicno /sta tipicno ?- imanentno, intrinzichno/ za retro/avan/gardu - govori da je svaka umetnost podlozzna /politichnoj/ manipulaciji osim one koja govori jezikom te iste manipulacije.
i opet ostaje dosledan svojoj
umetnost paranoidnog pogleda /na svet/ gde kroz film, fotografiju, kolazz, performans..sve medije iznosi svojevrsne eseje o lichnostima koje utichu na stvarnost,. i o njihovim umetnickim programima.
shta to
predlog za temu - seksualnost i erotizam kroz istoriju umetnosti tj. umetnosti XX veka
Edited by juliana, 21 July 2005 - 02:13.