Beograd
#1
Posted 13 January 2005 - 08:35
Iz Beograda sam otisao daleke 1989 kada je licio na jednu od Evropskih prestonica sa malim izuzetkom jogurt revolucionara po ulicama.Frapantna je cinjenica da je 80% procenata mojih tadasnjih prijatelja rasuto po svetu i to od Novog Zenlanda preko Juzne Afrike ,Kanade ,USA ,Finske.....
Ono sto me je zgranulo 2002 kada sam prvi put posetio grad nakon 13 godina je apsolutna promena strukture stanovnistva. Nivo nekulture na javnim mestima se jedino moze porediti sa pojedinim Africkim gradovima.Prljavstina i to ne samo grada vec i njegovih stanovnika je neverovatna. Imao sam prilike da se uverim ulazeci u gradski prevoz. A onda sok.
Vecina mlade generacije je potpuno van svakih tokova u svetu .Tinejdzeri se odusevljavaju Cecom i Brenom dok sredovecni ljudi prepricavaju brazilske serije.
Par preostalih prijatelja me je proveo kroz aktuelne kafice. Koja katastrofa.Gomila kretena u trenerkama i patikama koja pokusava da imitira "American gang members".
Mozda imam pogresnu sliku i zato me zanima vase iskustvo i misljenje.O Novom Sadu gde zivi dobar deo mojih rodjaka drugom prilikom.
#2
Posted 13 January 2005 - 08:47
#3
Posted 13 January 2005 - 08:50
Daleko od toga. Govorim o ljudima koji su u tom gradu odrasli.
#4
Posted 13 January 2005 - 09:10
Ја нисам одрастао али сам се формирао
Наиме, између своје 20-е и 30-е, сам живео у Београду. Значи нисам баш одраста ако се мисли на прелазак из детињства, преко пуби периода, до постпубертета, али да од стања постпубералног зелембаћа до формиране личности.
Зато мислим да је то најзначајнији период живота, бар мог.
Да, Београд се јако променио. Ја ћу се ту сложити са многим стварима који љути критичари износе о Београду.
Свеједно, сваки пут кад поново дођем, изнова се одушевим духом! Чини се као да Београд има неуништиви дух.
Вероватно у доживљају имају пресудну улогу и навике које сам стекао овде, и које ми се сад чине нормалним, а у ствари нису.
Па кад у Београду наиђем на нормални поредак ствари, одушевим се.
Изгледа да сам већ заборавио да је тако одувек било.
Можда је нејасно о чему говорим па ћу дати пример:
Пре 2-3 године, у лето, у препуној Кнез Михајловој, потражим слободан стол код Коларца, да одахнем.
Наравно, празних столова нема, али има места за већ заузетим.
И док сам се ја вртео, и премишљао шта да радим, једна чича који је сам седео за столом, видећи да тражим место, маше ми руком да дођем.
Прво сам помислио да се ради о неком познатом, неком ког бих морао познавати, али, ето, заборавио сам га, а он мене не, па одем.
-Видим да тражите место - рече чича. Ево седите овде код мене, ако вам не смета.
Ето то је прва ствар за коју сам заборавио. То ми се овде може десити само ако се ради о ментално поремећеној особи или наркому-бескућнику, итд.
И лепо сам провео 15-20 минута са тим господином, пензионисам професором једне земунске гимназије, у пријатном разговору.
Морам да додам: јесте да је професор први почео разговор, и јесте да је он више причао од мене, али то пристаје тој животној доби. Међутом, стекао сам утисак да, ако ја престанем да показујем интерес за његову причу, да ће истог тренутка заћутати.
Овакви догађаји ми сад много значе.
У ствари, ја ни не долазим тамо због грађевина, него због људи.
#5
Posted 13 January 2005 - 09:12
Otprilike su dešavanja kao 45-e. Intelektualci ili pobegli ili oterani, a fukara se spustila sa planine. Znači, sledećih 50-ak godinica smo u čabru.
#6
Posted 13 January 2005 - 09:44
a onda opet godinu dana neki ante markovic, pa onda opet 15 godina ratova, pa onda opet 50 godina mrcvarenja......
#7
Posted 13 January 2005 - 10:21
a onda opet godinu dana neki ante markovic, pa onda opet 15 godina ratova, pa onda opet 50 godina mrcvarenja......
mislim da ce tih 50 godinica trajati znatno krace. ratuje nam se opet, samo da nam stasa next generation
(da dodam da ne budem pogreshno shvacena)
#8
Posted 13 January 2005 - 10:25
beograd je sad grad tih koje ti opisujes. neki su otisli napolje, neki u unutrasnju emigraciju i na njihovo mesto dosli su drugi.
tebi ili meni ti drugi ne odgovaraju, ali to nije njihov problem. to je mala zemlja i nema neogranicene resurse. zato uzivaj tu gde si i ne kukaj mnogo.
#9
Posted 13 January 2005 - 10:30
Uživam koliko god mogu i slabo bilo ko može da mi to uskrati.
Nisu oni krivi što su sišli s brda, krivi smo mi, što im ne objašnjavamo da više nisu u svom selu.
I naši stari su stigli sa brda. Ako nismo sigurni da li je starije kokoš ili jaje, znamo da je starije selo od grada.
Edited by djvaske, 13 January 2005 - 10:32.
#10
Posted 13 January 2005 - 10:54
nego mislim da je neproduktivno kukati ovako na forumu.
oni su dosli na mesto odakle su drugi otisli i preuzeli su stvar. sta sad, da nam je nesto sve to znacilo ne bismo ga tako lako prepustili.
a treba ih kultivisati i civilizovati. to je zapravo i jedino moguce i ispravno.
#11
Posted 13 January 2005 - 11:29
#12
Posted 13 January 2005 - 12:02
nastalog perverznog (rat) dualiteta morali da izvuku iz istog najbolje i hrane svoju kreativnost kroz skepsu i zdrav razum, ali bioloska glad je zajebana stvar.Boriti se sa svinjama gladnih moci, iskompleksiranih do iznemoglosti je tesko, posebno kad se vozi trabant.
A u duh grada Beograda verujem i ja, on je vecan i ceka na bolja vremena, a dotle ce morati da gleda kako mu u djepove spaljuju smece a u usi trambunjaju najvece besmislice tipa ceca.
#13
Posted 13 January 2005 - 15:05
#14
Posted 13 January 2005 - 18:07
Mozes misliti kako nekom starom izgleda grad u kome sada zivis (kao emigrant), u poiredjenju sa tim istim gradom iz njegove mladosti...
Tuga.
#15
Posted 13 January 2005 - 18:56
Tuga.
Razlika izmedju Beograda i grada u kojem zivim je da su ovde emigranti prihvatili likalne obicaje i kulturu.U Beogradu su emigranti nametnuli svoje obicaje i nekulturu.