uroše što mu se pravdaš????
daj bre pusti budalu...
pošto je ono na smetilištu ne preterano dostupno evo još jednom:
Ekonomist magazin, 27.12.2004.
Zaboravi ako možeš
Onaj, u novinama toliko puta (zlo)upotrebljavan naslov jedne sjajne knjige "Godine koje su pojeli skakavci", možda bi trebalo za ovu (zlo)upotrebu preformulisati u "Skakavci koji su pojeli godinu". Više nije toliki problem u izgubljenim godinama, one se bar ovde troše neštedimice. Problem je u skakavcima i u tome što više niko, osim večitih optimista, ne može da tvrdi da će stvari ići napred, možda sporije ali će ići.
Lekari iz bolnice "Laza Lazarević" u Beogradu prete da će, zbog nedostatka elementarnih uslova za boravak i lečenje, svoje pacijente izvesti na ulicu. I ko će da ih primeti u mnoštvu jadnih i bednih, iseljenih, raseljenih i nikada useljenih, nezaposlenih i besposlenih? Pa još, a to nije teško, sluđenih politikom, nacionalnim mitovima, ogorčenih na sve druge osim na sebe i sopstvenu državu. Kraj godine je kao fajront u kafani. Dolazi konobar i hoće da naplati. Šta smo imali? Tri mazuta, tri rogata, dve govedine i jednog sa suknjicom. Prosečnom čitaocu verovatno uopšte nije jasno šta tu treba da se plati, kao što ni prosečnom građaninu nije jasno kada aktuelna vlast rezimira efekte posla koji je radila. Za kafanu bar možemo da pomognemo. Dakle, bila su tri pelinkovca, tri piva, dve mešavine koka-kole i kisele vode i jedan viski.
Ne treba biti maliciozan, ali ne treba baš verovati ni državnoj statistici. Čime je izmeren onoliki rast proizvodnje, kako je budžet sa drastično smanjenim deficitom izdržao (zašto je onda država uopšte tražila tolike pare kada su one mogle da ostanu kao podsticaj proizvodnji ili dodatna tražnja), kako se inflacija drži u manje-više planiranim okvirima? Nisu valjda opet našli onaj ubuđali "lanolin" sapun u nekoj seoskoj bakalnici, e da bi dokazali kako tzv. sredstva za higijenu nisu poskupela.
Onaj, u novinama toliko puta (zlo)upotrebljavan naslov jedne sjajne knjige "Godine koje su pojeli skakavci", možda bi trebalo za ovu (zlo)upotrebu preformulisati u "Skakavci koji su pojeli godinu". Više nije toliki problem u izgubljenim godinama, one se bar ovde troše neštedimice. Problem je u skakavcima i u tome što više niko, osim večitih optimista, ne može da tvrdi da će stvari ići napred, možda sporije ali će ići. Ovo društvo je svakomalo na raskrsnici. Ko sme da tvrdi kako nikada više neće biti nikakvih sankcija i kako opet, ako bude sreće, nećemo zaratiti sa celim svetom. Jadna je nada koja se uzda samo u to kako nas je svet konačno uzeo pod svoje, pa neće dozvoliti takav scenario. Uzeo nas je on odavno pod svoje, pa su sredstva i posledice te brige bile dejtonske mape, sankcije, bombardovanje, Hag, protektorat nad Kosovom.
Odavno smo, mada je izgledalo paradoksalno, napisali da će ova vlada biti čvršća i stabilnija od prethodne. U onoj bivšoj je dominirala jedna stranka, sa jasnim ciljem, pa je mogla sebi da dozvoli i različita mišljenja, i oštre sukobe unutar premijerovog kabineta i između ministara. Ova sadašnja je, po programima i orijentaciji stranaka koje je čine, kao da ju je sklepao doktor Frankenštajn. Ali interesi, a posebno ekonomski, su čudo. Čim se dogovore oko novca i pozicija, postaju složna braća. Više se niko i ne stidi da o tome javno govori. Ne možeš ženu da proguraš za gradsku ministarku, već je u godinama da bi obijala trafike, ali naći će se za nju neka kulturna ustanova. Možeš da ostaneš direktor u profitabilnom javnom preduzeću, ali ako zaposliš deset mojih ljudi da se "rasprostru po dubini".
Ma `ajte, nema veze, ovo društvo je počivalo, pa je i naviklo na nepotizam. Samo neka rade svoj posao. Ali ne stižu od dogovora, pregovora, kuloarskih intriga. Ili, jednostavno, i ne znaju ništa drugo da rade. Ruku na srce, za ovom vladom će ostati nekoliko dobrih zakona i nekoliko uspešnih poteza. Zlonamerni će reći da su dobri zakoni prepisani od Evrope, a dobri potezi iznuđeni pod spoljnim pritiskom. Neka je i tako, opet je dobro. Samo, nije dobro što u svemu nema nikakve strategije. Šta će vlast činiti, kojim sredstvima, do kog roka i sa kakvim ciljem u vezi Haga? Ima li iko na vlasti ideju kako se postaviti kada je Kosovo u pitanju, osim uopštene priče o Rezoluciji UN 1244? Šta vlastodršci podrazumevaju pod uključenjem u Evropu i svet, šta ovde treba da se promeni u ekonomiji sem zakona i propisa, da li su pravi putevi baš "kupujmo domaće" i "skidajmo lance i katance"?
Ko će da osmisli te strategije i da ih hrabro promoviše po cenu sopstvene vlasti? Ako mora da pojede žabu, neka je proguta odmah, kako je govorio Đinđić. Radikali, koji su se upristojili kao devojčice u švajcarskom internatu, govore toliko tiho da se više i ne čuju ako ne odvrneš zvuk do daske? A šta ti misle, ne dao ti Bog. Nacional-demokrate koji su toliko dosadni i uspavljujući da više niko ne primećuje šta u stvari rade i koliko uopšte nisu naivni? Eksperti kojima je problem da bar svi njihovi članovi glasaju za stranku? Vuk i Velja, koji su po vokaciji opozicionari, pa im i na vlasti ne daju da rade, ili su, u najboljem slučaju, sitni korisnici lokalnih kasa i budžeta.
A, brate, i ako Džordž Kluni odbije neku ulogu, neće se ni osetiti kada srbijanski predsednik ode da ga zameni. Jedino da u isto vreme ne bude koncert Miroslava Ilića. Jes` Đole Balašević pevao džabe i kada je trebalo i kada nije trebalo, ali Šutanovac je Šutanovac.