edit: priznaj, neces me zbog Vajte!
Memic nije problem. Vremenom bi se navikao na to. Jebiga, to je nesto, sto covek prihvati i ide dalje. Guras napred i ostavljas gorak ukus konkurancije iz mladih dana za sobom. Ljubav je jaca i od Vajte.
Elem, da se vratimo na temu. Osecanje prema Ukiju. Mislim da je tesko opisati. Nesto izmedju pravoslavlja i islama, muzike i distorzije, slobode i logora, pleskavice i cevapa, boli i strasti, pletenice i kikice.
Drago mi je da sam se pridruzio ovom forumu i da sam naleteo na takvu osobu. Osobu punu slobode, milopliza, dobrote i duhovnog prosvecenja. Verujem da si upoznata sa osecajem leptira u stomaku kada vidis nekoga. Kada cujem na TV-u ili radiju ime Uki, u meni se probude neke larve spremne da se pretvore u te leptire. Gmizu i crpe stomacnu kiselinu i nadi da ih pustim iz stomaka.
Da ne govorimo o osecaju staklinh nogu ili ruku kada se pocnu tresti. Znoj i nrevoza u meni prave shutku. Eto u velikoj konfuziji, pokusavam da opisem ono sto osecam.
Ali sta mi vredi. Nista. Cak smo i poll osvojili. Nista.
Hvala ti Uki za jastuk koji ostavlja miris aftershejva u mojoj tuznoj sobi. Hvala zato sto se slepash Duni kada moja dusa umire za tobom, kao vrabac koji se najo ljeba pa se to sada sve naduvalo od jeftine germe, a on jadan lezi na strani i pordiguje na asflatu. Osecam se kao taj vrabac koji je spreman da zatvori ochi i ako je uspeo da svari taj ljeb. A zasto? Upitaces se, o ti , okriglice sa muskom hormonima, zasto? Pa zato kada se vrabac digne na noge i skonta da je svario ljeb, njega vise neces ni na kiflu moc domamiti. Jednom se oprzio i nikad vise.
Kao i ja.
A ti sada lepo idi pa pisi Duni tajne poruke.