64 replies to this topic

[mango]

Murakami najlepse pise o depresiji (onoj latentnoj, od koje valjda pati pola planete) od svih pisaca koje sam citala

I upravo zato ga i volim, kad god zavrsim njegovu knjigu znam da nisam jedina:

koja je (bila) nesrecno zaljubljena
koja je radila dosadne i neinspirativne poslove
koja je istovremeno bila suvise lenja da ih promeni
koja sedi i sanjari o bizarnim raspletima u svom zivotu
koja je nezadovoljna mnogim stvarima, ali joj je draze da kontemplira o besmislu nego da preduzme nesto protiv istog
koja mozda zivi zivot za koji nije mislila da ce joj biti dodeljen, ali se zadovoljava da sitno gundja na tu temu
koja nikad nece dobiti Nobela (see Sputnik Sweatheart) ali je to ne sprecava da pise romane bez pocetka...

koja se ne stidi cinjenice da je (mozda) prosecna

Mnogo lepo placem kad citam njegove knjige.

pa eto, imas nika hornbija za sve gore pomenuto.

[apotekarica]

pa eto, imas nika hornbija za sve gore pomenuto.

vaistinu

ali, sta i ja pricam: najlepse placem uz Trumana Kapotija, iz razloga licne prirode

troll off

[Zverilla]

ali primecujem da se opasno zahuktava masina za promovisanje njegova dela u nobela vredno.

pazi, nakon pamuka sve je moguce

[kiklop]

Ukratko: Murakami ili Koeljo? Murakami, naravno. (Koeljo ili Valjarevic? Valjarevic, naravno. )

Kakva blasfemija... Koeljo nije vredan da se poredi ni sa Sidni Šeldon a kamoli sa druga dva pisca iz gornje rečenice.

[mango]

pazi, nakon pamuka sve je moguce

da.

[eleni]

Murakamija vredi pažljivo čitati.
Svaki detalj je važan. Evo prvog, jednostavnog primera koji mi pada na um: lik u romanu 'Igraj' zainteresuje se za jednu ženu nakon što je video njeno ogromno uvo na reklamnom plakatu. Bila je manekenka, reklamirala je minđuše, tako nešto.
Zapravo, na kraju romana shvatamo da je ona bila jedina osoba koja je bila u stanju da ga čuje.
Murakami je izuzetno slojevit pisac, tek njegova fantastika...'priča o čoveku ovci' iz romana Igraj, 'Mjuina priča o velikom točku' iz Sputnika, s prividnom jednostavnošću pripoveda o najdubljim slojevima ljudskog bića.
Nekako mi žao kad ljudi to ne primete.

Ratna priča poručnika Mamija koja inspriše glavnog junaka da se spusti u komšijski bunar. (The wind up bird chronicle)

I remained there, still, in the bottom of the hole. It was all I could do. I couldn t even think, so profound were my feelings of loneliness and despair. I sat there doing nothing, thinking nothing. Unconsciously, however, I waited for that ray of light, that blinding flood of sunlight that poured straight down to the bottom of the well for one tiny fraction of the day. It must have been a phenomenon that occurred very close to noon, when the sun was at the highest point in the sky and its light struck the surface of the earth at right angles. I waited for the coming of the light and for nothing else. There was nothing else I could wait for.
A very long time went by, it seems. At some point, i drifted into sleep. By the time I sensed the presence of something and awoke, the light was already there. I realized that I was being enveloped again by that overwhelming light. WIthout thinking, I spread open both my hands and received the sun in my palms. It was far stronger than it hd been the first time. And it lasted far longer. At least it felt that way to me. In the light, tears poured out of me. I felt as if all the fluids of my body might turn ito tears and come streaming from my eyes, that my body itself might melt away. If it could have happened in the bliss of this marvellous light, even death would have been no threat.

Neće biti da su baš samo opisi hrane i pića...

[mango]

Murakamija vredi pažljivo čitati.
Svaki detalj je važan. Evo prvog, jednostavnog primera koji mi pada na um: lik u romanu 'Igraj' zainteresuje se za jednu ženu nakon što je video njeno ogromno uvo na reklamnom plakatu. Bila je manekenka, reklamirala je minđuše, tako nešto.
Zapravo, na kraju romana shvatamo da je ona bila jedina osoba koja je bila u stanju da ga čuje.
Murakami je izuzetno slojevit pisac, tek njegova fantastika...'priča o čoveku ovci' iz romana Igraj, 'Mjuina priča o velikom točku' iz Sputnika, s prividnom jednostavnošću pripoveda o najdubljim slojevima ljudskog bića.
Nekako mi žao kad ljudi to ne primete.

Ratna priča poručnika Mamija koja inspriše glavnog junaka da se spusti u komšijski bunar. (The wind up bird chronicle)

I remained there, still, in the bottom of the hole. It was all I could do. I couldn t even think, so profound were my feelings of loneliness and despair. I sat there doing nothing, thinking nothing. Unconsciously, however, I waited for that ray of light, that blinding flood of sunlight that poured straight down to the bottom of the well for one tiny fraction of the day. It must have been a phenomenon that occurred very close to noon, when the sun was at the highest point in the sky and its light struck the surface of the earth at right angles. I waited for the coming of the light and for nothing else. There was nothing else I could wait for.
A very long time went by, it seems. At some point, i drifted into sleep. By the time I sensed the presence of something and awoke, the light was already there. I realized that I was being enveloped again by that overwhelming light. WIthout thinking, I spread open both my hands and received the sun in my palms. It was far stronger than it hd been the first time. And it lasted far longer. At least it felt that way to me. In the light, tears poured out of me. I felt as if all the fluids of my body might turn ito tears and come streaming from my eyes, that my body itself might melt away. If it could have happened in the bliss of this marvellous light, even death would have been no threat.

Neće biti da su baš samo opisi hrane i pića...

lepo rekoh, covek ume da pise ali nije po mom ukusu. a citirani paragrafi nisu ni po cemu posebni, niti u rangu neverovatne vestine.

[eleni]

lepo rekoh, covek ume da pise ali nije po mom ukusu. a citirani paragrafi nisu ni po cemu posebni, niti u rangu neverovatne vestine.

Sta je vestina, i to moze biti pomalo diskutabilo. Ali, shvatam te. Za mene je Jergovic vrhunski majstor pripovedanja, ali nije po mom ukusu. Ok.
Citat koji sam navela je samo da ilustrujem da njegove teme uveliko nadilaze opise hrane i pica.
I na kraju, nesto te dotakne ili ne...razliciti smo.

[mango]

ne shvataj me bukvalno za opise hrane i pica. oni su tu, kod murakamaija, da popune rupe izmedju greda romana - oni su, ono sto se ovde zove, filler. problem je u tome sto tih fillera ima i previse.

ali mislim da se u principu razumemo (a i za jergovica se slazem,)

[shtoja]

da li ima neko knjigu sputnik sweetheart u elektronskom formatu?
pdf, doc ili bilo shta slichno..

[FranziskaKafka]

Kakva blasfemija... Koeljo nije vredan da se poredi ni sa Sidni Šeldon a kamoli sa druga dva pisca iz gornje rečenice.

Eh, pa nisam htela da budem tako direktna.

[Miss Archer]

evo vesti za one koji su se pitali koje murakamijeve knjige su prevedene kod nas:

geopoetika je objavila i novresku sumu.

[eleni]

Eh, pa nisam htela da budem tako direktna.

A treba.

[shtoja]

da li ima neko knjigu sputnik sweetheart u elektronskom formatu?
pdf, doc ili bilo shta slichno..

[Maslacak]

Meni se dopada Murakami, pa cak i kad njegovi likovi na deset strana kuvaju ili samo sede u kaficu i citaju novine. I kad poglavlje zavrsi sa tim "kuvanjem" jedva cekam da procitam sta ce dalje da se desava