Kreću iz zemalja u kojima je život jeftin, gde vlada oružje umesto zkona, gde je hrane nedovoljno, perspektive nimalo.
Ulažu sve što imaju, i više, zajme, rizikuju živote da bi se dokopali sigurnosti, da bi dobili priliku, da bi decu sklonili od ratova i gladi.
Šverceri, prevaranti, obećavaju im pomoć, uz visoku naknadu, hiljade i desetine hiljada dolara, kad novac uzmu, dalje ih bije briga.
Druge nije briga ni toliko, rado bi da ne postoje, da se ne vide. Rešenje problema migranata se traži u sprečavanju njihovog dolaska, presecanjem puteva, vraćanjem u što ranijoj fazi puta tamo odakle beže, gde nisu bezbedni, gde vlada teror, bolest.
Da li je rešenje vratiti desetine porodica u Siriju, čiji se problem rešava na taj način, problem migranata ili problem domaćina.
Primiti sve koji krenu i koji bi tek krenuli u EU, nerealno je, stvaralo bi nove napetosti, povratak je tragedija, nehumanost...