Ja je pravim ovako:
Jednake kolicine obarenog graska (idealno, petit poas, malog zrna), sargarepe, barenog krompira, i kiselih (cvrstih i zaista kiselih) krastavaca. Danas me uglavnom mrzi da to radim, ali, nekada sam dinstao svinjski but/plecku, pa seckao i dodavao u salatu; danas radije kupim konzervu sunke, pa je iseckam. Svi sastojci, manje - vise u istoj kolicini.
Kad je zacinjavam, ja obicno dodam 1-2 kasicice dizonskog senfa, a so podesavam po ukusu, kao i limun, jer ja volim da je moja ruska salata kiselija.
Majonez: danas ga, uglavnom, kupujem.
Ranije: dva sveza i dva obarena zumanca, uz vrlo lagano nalivanje ulja...
Kad smesu za rusku salatu izmesam sa majonezom, volim da mi ostane majoneza da je tankim slojem prekrijem odozgo, u ciniji.
Sad, "ko'lko sela, toliko adeta".
Za mene je miris belog luka u ruskoj salati nezamisliv, a mnogi seckaju i dodaju parizer. Za mene je to neprihvatljiva opcija; curece ili pilece belo meso mogu da zamene svinjetinu, ali parizer ne moze.
I na kraju: moja sugestija je da, kad se ukupna kolicina sastojaka mesa, dosta oprezno dodaju so. limun i senf, jer to daje onaj konacni ukus ruskoj salati.
A ima li u Beogradu Nove godine bez ruske salate?