Ostavljam po strani brdsku jagnjetinu (protiv koje nista nemam, ali mi je "B") i isticem pre svega, i na prvom mestu, jagnjetinu iz Dalmacije, pogotovo sa otoka. Zbog jednog neverovatnog, vrhunskog, nadnaravno delikatesnog ukusa koji zadobijaju samo onji janjci koji pasu aromaticno sredozemno bilje poprskano morskom solju, sa blagim ukusom joda. Nijedna druga jagnjetina joj nije ravna. To je jagnjetina sa Paga, Braca, Cresa.
Alkar Kinik u sridu.
Moj tip je lešo kuhana povrćem i začinima, nemjerljivo bolja od pečene.
Ili ispod peke, isto za prste lizati: slika prije pečenja
Dalmatinska janjetina a posebno ona sa otoka je posebna vrsta mesa. Mi kao vrlo izbirljiv svijet ne mirišemo dobro baš tu kontinentalnu janjetinu, pogotovo ličku koja ima jak miris i premasna je. Da ne govorim o stranom masovnom industrijskom uzgoju, tipa Novi Zeland ili slično. To nije zaslužilo da nosi sveto ime.
Paška janjetina je delux premium meso i na posebnoj je cijeni. Specifičnog je okusa mesa zbog ambijenta u kojem živi i u kojem se hrani autohtona paška ovca. To je krš, goli kamenjar na kojem rasteu kadulja, slavulja, škrta sitna trava posuta posolicom koju nanose zimske bure. Uz to paška janjetina je posebna i zato što paški ovčari od davnina moraju odvajati mladu janjad od ovaca, što se u drugim krajevima nikada nije radilo. Janjad se inače u ovčarstvu odvaja od majke tek kada dostigne odredenu težinu, otprilike više od petnaest kilograma, ali u ovom slučaju su ih ranije odvajali radi toga što su morali računati na još jedan specijalitet, a to je Paški sir.
Evo vam sličica da vidite u kojem ambijentu živi to blago.
ima jedna dobra pjesma:
Koga, čega? Janjetine!
Komu, čemu? Meni!
S kin, s čin? S kapulicon mladon!
meni, meni, meni 
Edited by Mister No, 09 August 2007 - 19:48.
