
Poezija
#31
Posted 24 December 2001 - 13:23
Zato sto mislim (kao sto i citat iz Rig Vede to nagovestava) da se Rec kao ni zemlja, voda, drvece ... ne mogu autorizovati. Iako mi ljudi uporno pokusavamo da svemu damo ime i sve prisvojimo kao "nase" sa ovog sveta ipak moramo otici praznih ruku.
Dovoljno je da sve stoji onako kako jeste i da svojim postojanjem govori za sebe.
#32
Posted 24 December 2001 - 21:47
Federico Garcia Lorca
Oproštaj
Umrem li,
Ostavite balkon otvoren.
Dijete naranče jede
(vidim sa svog balkona).
Kosac žito kosi
(čuje se s mog balkona)
Umrem li ostavite
balkon otvoren
pozdrav
#33
Posted 25 December 2001 - 15:41
Dragan:
Zbog cega nema imena autora ?
Zato sto mislim (kao sto i citat iz Rig Vede to nagovestava) da se Rec kao ni zemlja, voda, drvece ... ne mogu autorizovati. Iako mi ljudi uporno pokusavamo da svemu damo ime i sve prisvojimo kao "nase" sa ovog sveta ipak moramo otici praznih ruku.
Dovoljno je da sve stoji onako kako jeste i da svojim postojanjem govori za sebe.
Ja Vam isto tako mogu citirati zakon o zastiti autorskih prava, ali necu, Dragane, to vjerovtno treba da zna moderator. Ako biste moju pjesmu stavili bez moga imena, onda bismo se sreli na sudu. U svakom slucaju, Vasim tekstovima ste sami sebe zavezali za stub srama i ostanite tu. Ostanite ako bas zelite!
#34
Posted 25 December 2001 - 16:06
...
:roll:
#35
Posted 25 December 2001 - 16:14
#36
Posted 25 December 2001 - 16:34
Ko ste VI ?
...
Ja
#37
Posted 25 December 2001 - 17:08
_________________
Cuvaj dobro svoju zenu sve dok imas samo jenu.
[ Izmena poruke: pulsar na dan 2001-12-25 17:08 ]
#38
Posted 25 December 2001 - 23:31
I on odvrati govoreci:
Razgovarate kad vise niste u miru sa svojim mislima;
I kad vise ne mozete izdrzati u samoci srca,
zivite na svojim usnama, a glasnost biva zabava i razbibriga.
I u mnogom vasem razgovoru misljenje je napola ubijeno.
Jer misao je ptica prostora, i u krletki reci moze doista rasiriti krila, ali ne moze leteti.
Ima ih medu vama koji traze razgovorljive, iz straha da ne budu sami.
Tisina samotnosti otkriva njihovim ocima golo jastvo, i rado bi umakli.
A ima ih koji razgovaraju, te, ne znajuci i bez predumisljaja, otkrivaju poneku istinu koju sami ne mogu razumeti.
A ima ih s istinom u sebi, ali je ne izgovaraju recima.
U grudima takvih duh boravi u ritmickoj tisini.
Kad prijatelja sretnete na putu ili na sajmu, neka duh u vama pokrene vase usne i upravlja vasim jezikom.
Neka glas u vasem glasu govori uvu u njegovom uvu.
Jer njegova ce dusa cuvati istinu vasega srca, kao sto se pamti okus vina.
Kad se i boja zaboravi, a ni posude vise nema."
Halil Dzubran, Prorok
#39
Posted 25 December 2001 - 23:56
Uzmi onog ko ne slijedi knjige
nit se plasi za bogatstvo svoje
zbog gubitka nema mnogo brige
isto mu je njegovo i tvoje
on jedino zna sta je sloboda!
Dzelaledin Rumi,
misticni pjesnik, dervis i filozof
Prepjevao M.S.
***
Odlazimo na K'abu
i razbijamo glavu o znacenju svetih knjiga,
ali sve sto na ovom svijetu zelimo vidjeti i znati
to smo mi sami.
Dzelaledin Rumi
***
nije zlato sve sto sija
nije dobro sve sto prija
moja ili bilo cija
neka zivi poezija
Marinko Stevanovic
***
Neko oci ima da vidi sta se daleko zbiva,
neko usi ima da cuje zoru kada se sliva,
neko dara ima da sve sto hoce u pjesmu stoci,
neko samo ima maleno srce sto tajnu skriva
Marinko Stevanovic
_________________
Cuvaj dobro svoju zenu sve dok imas samo jenu.
[ Izmena poruke: pulsar na dan 2001-12-25 23:57 ]
#40
Posted 26 December 2001 - 19:30
Ne daj se, Ines.
Ne daj se godinama,
moja Ines, drugačijim pokretima i navikama,
jer još ti je soba topla;
prijatan raspored i rijetki predmeti.
Imala si više ukusa od mene.
Tvoja soba -divota- gazdarica ti je u bolnici.
Uvijek si se razlikovala
po boji papira svojih pisama, po poklonima,
pratila me sljedećeg jutra oko devet do stanice.
I ruši se zeleni autobus
tjeran jesenjim vjetrom, kao list,
niz jednu beogradsku padinu.
U večernjem sam odjelu i
opkoljen pogledima.
Ne daj se, mladosti moja,
ne daj se Ines.
Dugo je pripremano naše poznanstvo
i onda, slučajno, uz vruću rakiju,
i sa svega nekoliko rečenica loše prikrivena želja.
Tvoj je način gospođe i obrazi seljanke.
Prostakušo i plemkinjo moja!
Pa tvoje grudi, krevet,
i moja soba obješena u zraku kao naranča,
kao narančasta svjetiljka,
nad zelenom i modrom vodom Zagreba;
Proleterskih brigada 39, kod Grković.
Pokisla ulica od prozora dalje i šum predvečernjih
tramvaja.
Lijepi trenuci nostalgije, ljubavi i siromaštva,
upotreba zajedničke kupaonice
i - molim vas ako me ktko traži...
Ne daj se, Ines- evo me,
ustajem tek da okrenem ploču.
Da li je to nepristojno u ovakvom času,
Mozart, Requiem, Agnus Dei.
Meni je ipak najdraži početak.
Raspolažem s još milion nježnih i bezobraznih
podataka naše mladosti,
koja nas pred vlastitim očima vara i krade i napušta.
Ne daj se, Ines,
poderi pozivnicu, otkaži večeru,
prevari muža odlazeći da se počešljaš
u nekom boljem hotelu.
Dodirni me ispod stola koljenom,
generacijo moja, ljubavnice.
Znam da će još biti mladosti, ali ne više ovakve;
u prosjeku 1938-a.
Ja neću imati s kim ostati mlad,
ako svi ostarite,
i ta će mi mladost teško pasti,
a bit će ipak da ste vi u pravu,
jer ja sam sam na ovoj obali
koju ste napustili i predali bezvoljno,
a ponovo počinje kiša kao što već kiši u listopadu
na otocima.
More od olova i nebo od borova.
Udaljeni glasovi koji se miješaju:
glas majke, prijatelja, kćeri, ljubavnice, broda, brata.
Na brzinu pokupljeno rublje pred kišu
i nestalo je svjetla s tom bjelinom.
Još malo šetnje uz more i gotovo;
ne daj se, Ines.
Arsen Dedić, iz zbirke Brod u boci
Pozdrav iz kišnog Splita
#41
Posted 27 December 2001 - 16:04
I SRETNA SVIMA NOVA GODINA :smile: :smile: :smile: :smile:
___________________
Pablo Neruda : Neka se probudi drvosjeca
Mir za sutone, koji nadolaze,
mir za mostove, mir za vino,
mir za slova, koja me pretrazuju,
koja u mojoj krvi rastu i sjedinjuju
stari pjev sa zemljom i ljubavima,
mir za grad u rano svitanje
kada se budi kruh, mir za rijeku,
...
mir za pekara i njegove ljubavi
i mir za brasno, mir
za sve zito, koje ce se roditi,
za svu ljubav, koja ce traziti grmlje,
mir za sve koji zive: mir
za sve zemlje i vode.
...
Ovde se oprastam sa vama, vracam se
svojoj kuci i svojim snovima
...
Neka nitko ne misli na mene.
Necu da krv ponovo natopi
kruh, socivo i muziku.
...
Ja ne dolazim da bilo sta rjesavam.
Ja sam dosao ovdje da pjevam
i da ti pjavas sa mnom zajedno.
_____________________________________________
#42
Posted 31 December 2001 - 12:08
I opet, i opet, kao prava luda,
dolazim vam tiho i pjesmu vam sricem;
ponekad zaplacem, a ponekad vicem:
Braco moja, ljudi, ne postoje cuda!!!
To su samo slutnje na dlan urezane,
u metezu rijeci, na groblju zasluga,
na Mjestu Istine, na njivi bez pluga,
naucile ljude da postuju dane.
Marinko Stevanovic
#43
Posted 07 January 2002 - 20:49
velika kao okean, prducka, najela se.
#44
Posted 07 January 2002 - 23:41

#45
Posted 10 January 2002 - 00:51
zen:
Mala zaba na lokvanju (opet zaba)
velika kao okean, prducka, najela se.
A gde mala zaba ventilira,
zipa,
ni veliki krokodil nije daleko !
...
:smile: