Poezija
#16
Posted 12 November 2001 - 01:49
Na dvoje presecena
Gledam te
Ti me ne vidis
Izmedju nas je slepo sunce
Na stepenicama
Zagrljaj nas rastrgnut
Zoves me
Ja te ne cujem
Izmedju nas je gluhi vazduh
Po izlozima usne moje traze
Tvoj osmeh
Na raskrsnici
Poljubac nas pregazen
Ruku sam ti dao
Ti je ne osecas
Praznina te je zagrlila
Po trgovima
Suza tvoja trazi
Moje oci
Uvece se dan moj mrtav
S mrtvim danom tvojim sastane
Samo u snu istim predelima hodamo
-Vasko Popa-
(Iz "Daleko u nama")
[ Izmena poruke: U prolazu na dan 2001-11-12 02:10 ]
#17
Posted 01 December 2001 - 01:46
zbog neba razapetog izmedju prstiju
budim je zbog reci koje peku grlo
volim je usima
treba ici do kraja sveta i naci rosu na travi
budim je zbog dalekih stvari koje lice na ove ovde
zbog ljudi koji bez cela i imena prolaze ulicom
zbog anonimnih reci trgova budim je
zbog manufakturnih pejzaza javnih parkova
budim je zbog ove nase planete koja ce mozda
biti mina u raskrvavljenom nebu
zbog osmeha u kamenu drugova zaspalih izmedju dve bitke
kada nebo nije bilo vise veliki kavez za ptice nego aerodrom
moja ljubav puna drugih je deo zore
budim je zbog zore zbog ljubavi zbog sebe zbog drugih
budim je mada je to uzaludnije negoli dozivati pticu zauvek sletelu
sigurno je rekla: neka me trazi i vidi da me nema
ta zena sa rukama deteta koju volim
to dete zaspalo ne obrisavsi suze koje budim
uzalud uzalud uzalud
uzalud je budim
jer ce se probuditi drukcija i nova
uzalud je budim
jer njena usta nece moci da joj kazu
uzalud je budim
ti znas voda protice ali ne kaze nista
uzalud je budim
treba obecati izgubljenom imenu necije lice u pesku
#18
Posted 01 December 2001 - 02:13
uzalud je budim
treba obecati izgubljenom imenu necije lice u pesku
ako nije tako odsecite mi ruke i pretvorite me u kamen
#19
Posted 01 December 2001 - 02:45
Budim je zbog sunca koje objasnjava sebe biljkama
zbog neba razapetog izmedju prstiju
budim je zbog reci koje peku grlo
volim je usima
treba ici do kraja sveta i naci rosu na travi
budim je zbog dalekih stvari koje lice na ove ovde
zbog ljudi koji bez cela i imena prolaze ulicom
zbog anonimnih reci trgova budim je
zbog manufakturnih pejzaza javnih parkova
budim je zbog ove nase planete koja ce mozda
biti mina u raskrvavljenom nebu
zbog osmeha u kamenu drugova zaspalih izmedju dve bitke
kada nebo nije bilo vise veliki kavez za ptice nego aerodrom
moja ljubav puna drugih je deo zore
budim je zbog zore zbog ljubavi zbog sebe zbog drugih
budim je mada je to uzaludnije negoli dozivati pticu zauvek sletelu
sigurno je rekla: neka me trazi i vidi da me nema
ta zena sa rukama deteta koju volim
to dete zaspalo ne obrisavsi suze koje budim
uzalud uzalud uzalud
uzalud je budim
jer ce se probuditi drukcija i nova
uzalud je budim
jer njena usta nece moci da joj kazu
uzalud je budim
ti znas voda protice ali ne kaze nista
uzalud je budim
treba obecati izgubljenom imenu necije lice u pesku
ako nije tako odsecite mi ruke i pretvorite me u kamen
apsolutely first place in my wake-up liste
_________________
www.b92.net/phpBB/viewtopic.php?topic=1967&forum=13&0
Ko je Uspavanu Lepoticu poljupcem iz sna probudio ?
[ Izmena poruke: Lepotica Uspavana na dan 2001-12-02 18:57 ]
#20
Posted 01 December 2001 - 03:45
are the same that burn crosses (X4)
killing in the name of
killing in the name of
and now u do wath they told ya( X 11)
those who died are justified
for wearing the badge of chosen whites
you justified those that died
by wearing the badge they're the chosen whites
fuck u , I wan't do wath u tell me X 11
motherfucker
zack de la rocha, rage against machine
#21
Posted 02 December 2001 - 10:01
Uvideces da je sve
uglavnom onako kako si zamisljao
u nekim trenucima
koje niko ne moze da predvidi
osetices ceznju za domovinom
povremeno za necim sto ne mozes da opises
a povremeno neces umeti da kazes
sta ti nedostaje
isto kao sto si se osecao kod kuce
neki ce ti od pocetka zamerati
da se druzis
sa istima kao sto si ti
ali samo oni koji su
ucinili ono sto si ti ucinio
koji su smisljali zudeli za tim
lezali budni i cekali
i izasli
bez novaca bez dokumenta bez icega
u tvojim godinama
samo oni znaju sta si ucinio
o cemu govoris
i naci ce ti krov i poslodavce
neki ce od pocetka govoriti
da izbegavas
one iz tvoje zemlje
i to vec neko vreme
dok tvoja zemlja postaje
kategorija na novom mestu
i niko ne pamti iste stvari
na isti nacin
i onda se javlja problem
sta uopste da pamtis
i koji je tvoj stvarni
jezik
odakle dolazi kako
zvuci
ko ga govori
ako ostanes odan staroj upotrebi
zar se time ne odsecas
od novog govora
ali ako pojuris novim usnama
zar ne trnes kao prekinut zvuk
zar se ne susis kao lokva
moze li se verovati novom jeziku
a sta sa uspomenama iz tvog detinjstva
da li u mislima da cuvas parcice
obojenog pamuka i oglodanog drveta
konce glasova neprevedive price
svetlost letnjog sunca na sasusenoj boji
koja nastavlja da bledi pod
sve jacim sjajem belog popedneva
paprat na obali prozirnog jezera
ili da ih zaboravis
dok lebdis izmedju bezvremenih jezika
i s jednog na drugi dovikujes ko si
W.S. Merwin
#22
Posted 02 December 2001 - 16:39
na ostrici maca razdaljine je slomio.
Blaga kao vrbik je noc.
Crveni pucketaju
kovitlaci usplamtelih lomaca;
zrtvovano drvo
gubi krv u visokim plamsajima,
ziva zastava i ludo komesanje.
Tama je krotka kao daljina;
danas se i ulice secaju
da su nekada bile poljane.
Citave bogovetne noci samoca prebira
brojanicu od rasutih zvezda.
*
Iznenadno svetlost vecernja sa radja
jer vec kisa pada neprimetno sitna.
Pada i pala je. Jedna stvar je bitna:
u proslosti nasoj kisa se dogadja.
Onome sto kisu slusa zaneseno
darezljivo vreme izgubljen cas pruza
kada je cvet otkrio sto se zove ruza
i cudesnu boju imenom crveno.
Ova kisa koja slepa okna stvara
radost ce doneti u predgradja stara
grozdovima crnim sto ih loza krije
u dvoristu nekom koga nema vise.
Vetar mi donosi iz veceri kisne
voljeni glas oca koji umro nije.
*
Unutra si, a znas - nigde, nikad vrata,
lica i nalicja ovaj dvorac nema,
niti spoljnjeg zida nit' centra skrivena;
gradjevina ova svemir obuhvata.
Ne nadaj se da ce tacnost puta tvoga
koji se uporno u dva pravca racva,
tvom odvesti cilju. Sudbina je stroga
kao i tvoj usud: tvrdja od bronze je.
Ne ocekuj napad bika sto je bice
ljudsko cije grozno i brojno oblicje
u spletu beskrajnom kamena strah seje.
Nema ga. I vise nicem se ne nadaj.
Ni sutonom crnim strasna zver ne vlada.
*
Noc nam namece svoju volsebnu
rabotu. Razatkati svet,
beskrajna racvanja
posledica i uzroka sto se gube
u toj vrtoglavici bez dna, vremenu.
Noc zeli da nocas zaboravis
svoje ime, pretke i poreklo,
svaku rec ljudsku i svaku suzu,
ono cemu te je mogla nauciti java,
varljivu tacku geometara,
liniju, ravan, kocku, piramidu,
valjak, loptu, more, talase,
svoj obraz na uzglavlju, svezinu
nove posteljine....
carstva, Cezare, Sekspira
i ono sto je najteze, ono sto volis.
Zacudo, jedna tableta moze
izbrisati kosmos i uspostaviti haos.
#23
Posted 08 December 2001 - 04:02
Pristojni gradanin sa dusom skitnice
Lutam ulicama
Trazeci reci pesme
Koja ce raniti ovo sivilo
Trazeci Tebe
A svuda kaplje - prokleta zima
Pustam kosavu u srce
Da izbrise secanja i pokida veze
Brisem svoje tragove
Ne bi li prevario sudbinu
Zelim da se otkacim i da me nema
Ali to ne ide
Ako sada umrem
Bolece me izgubljeno vreme
Samo ludaci pisu pesme
Namecu svoj bol papiru
Umesto da sede kuci i
Meditiraju
#24
Posted 08 December 2001 - 20:15
Da te ne bih ocenio, izmices mi na hiljadu strana.
Da te ne bih pomesao sa mnogima, stojis odvojeno.
Poznajem, poznajem lukavstvo tvoje;
Nikada ne ides putem kojim bi trebalo.
Tvoj prohtev je veci od prohteva drugih, zato cutis.
Pritvornom ravnodusnoscu ne hajes za moje darove.
Poznajem, poznajem lukavstvo tvoje;
Nikada ne uzimas sto bi trebalo.
(Tagore)
#25
Posted 09 December 2001 - 00:36
Zelim te taci, al` dodir mi je plah
Boginjo mojih snova, predvecna kraljice
U ljubavi nema nagodbi
Pa ipak, mozemo li se
sresti na pola puta
Ili ce svako morati sam
Prepatiti sav put od iskona
Od samog sebe do drugoga
Od mrznje do ljubavi
Znamo li,
smemo li,
hocemo li
#26
Posted 13 December 2001 - 11:44
Kad minu pored mene brzim koracima,
dodirnu me rub njenih haljina.
Sa nepoznatog ostrva jednog srca
zapahnu me iznenada topli dah proleca.
Leprsanje jednog letimicnog dodira taknu me,
i u magnovenju se izgubi kao otkinuta
liska cveta koju goni vetar.
Na moje srce pade kao uzdah njenog tela
i njenog srca.
#27
Posted 17 December 2001 - 22:53
Ljubavna pesma
Nemam reci da ti kazem
sta si ucinio da mnom.
Trazim noc da se sklonim,
od sunca da pobegnem.
Noc je za mene sjajnija
od svakog subcanog dana
jer samo u njoj sanjam
decka crne kose.
Sanjam ona slatka blazenstva
koja si mi pogledom obecao
i cujem neznu pesmu
ie nekog dalekog raja.
Vidim oblake kako se sustizu
i dugo gledam u noc
nemam reci da ti kazem
sta si ucinio sa mnom.
#28
Posted 23 December 2001 - 16:04
je Lorca, samo da pročačkam po njegovoj zbirci, pa ću ti napisati cijelu
#29
Posted 23 December 2001 - 23:06
tebe cu cekat` ja dok svane dan
...
#30
Posted 24 December 2001 - 02:43
Dragan:
Vasa deca nisu vasa deca.
Ona su sinovi i kceri ceznje zivota za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne od vas,
I premda su s vama, ne pripadaju vama.
Mozete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli,
Jer ona imaju vlastite misli.
Mozete okuciti njihova tela, ali ne njihove duse,
Jer njihove duse borave u kuci od sutra, koju vi ne mozete posetiti, cak ni u svojim snima.
Mozete se upinjati da budete kao oni, ali ne trazite od njih da budu poput vas.
Jer, zivot ne ide unatrag niti ostaje na prekjucer.
Vi ste lukovi s kojih su vasa deca odapeta kao zive strele.
Strelac vidi metu na putu beskonacnosti, i
On vas napinje svojom snagom da bi njegove strele poletele brzo i daleko.
Neka vasa napetost u Strelcevoj ruci bude za srecu;
Jer, kao sto On ljubi strelu koja leti, isto tako ljubi i luk koji miruje.
Samo jos nedostaje ime autora:
Khalil Gibran, Prorok
c c c nije fer, Dragane!!!