Ја за ПАГАНИЗАМ, по милости Божјој, нећу никада имати разумевања.
Ahimsa - Nenasilje
Started by
Kartikeya
, Dec 05 2003 05:25
227 replies to this topic
#226
Posted 02 March 2004 - 19:08
#227
Posted 04 March 2004 - 12:54
Ne znam po čijoj milosti ali ti ne razumeš ništa, već sanjaš u svom ontološkom kokonu.Ја за ПАГАНИЗАМ, по милости Божјој, нећу никада имати разумевања.
#228
Posted 28 March 2004 - 17:21
Vedsko učenje je po pitanju ahimse i u vezi sa tim vegetarijanstvom vrlo složeno i to učenje zavisi od vremena, mesta, okolnosti i tipa ljudi na koje se odnosi. Nije da je isto pravilo primenljivo za sve, u svim okolnostima, na svim mestima i u svim vremenima. No, kada se govori o Božijoj volji po tom pitanju jasno je da su ahimsa i vegetarijanstvo neophodni za krajnje duhovno postignuće. Slično se može prilično jasno videti i iz Biblije. Ostala pravila koja su data, data su u skladu sa vremenom, mestom, okolnostima i osobama a da bi se kako god neko spasio.
U najgeneralnijem smislu, kada se opisuju nevolje materijalnog postojanja i zakon opstanka u materijalnom sveta kaže se:
"Živa bića koja nemaju ruke plen su onih koja ih imaju, a ona koja nemaju noge plen su četvoronožaca. Slabi su hrana za jake, a opšte pravilo glasi da je jedno živo biće hrana za drugo." SB. 1.13.47
No, pored prirodnog zakona, ljudska bića, budući bića koja poseduju višu svest, intiligenciju, razum i empatijski osećaj slede i društvene zakone i norme civilizovanog života. Takođe ona su sposobna, ako tako hoće, da slede i uzvišene norme duhovnog života koje su namenjene postizanju kranje sreće, slobode i ispunjenja... Duhovne norme ne dozvoljavaju nepotrebno nasilje nad drugim živim bićem u bilo kom obliku. Tako govoriti o mirnoj koegzistenciji a istovremeno klati životinje radi čulnog zadovoljstva je apsurdno i licemerno. Ako čovek, kao gospodar i najmoćnije biće na planeti ne omogući životinjama, koje su mu podređene, miran život ne može očekivati ni miran život za sebe u ljudskom društvu. Stoga brinuti o miru svih živih bića znači u krajnjoj liniji brinuti i o čoveku, jer ljudsko društvo ne živi izolovano od drugih na planeti, ono je samo jedan deo te velike celine...
U najgeneralnijem smislu, kada se opisuju nevolje materijalnog postojanja i zakon opstanka u materijalnom sveta kaže se:
"Živa bića koja nemaju ruke plen su onih koja ih imaju, a ona koja nemaju noge plen su četvoronožaca. Slabi su hrana za jake, a opšte pravilo glasi da je jedno živo biće hrana za drugo." SB. 1.13.47
No, pored prirodnog zakona, ljudska bića, budući bića koja poseduju višu svest, intiligenciju, razum i empatijski osećaj slede i društvene zakone i norme civilizovanog života. Takođe ona su sposobna, ako tako hoće, da slede i uzvišene norme duhovnog života koje su namenjene postizanju kranje sreće, slobode i ispunjenja... Duhovne norme ne dozvoljavaju nepotrebno nasilje nad drugim živim bićem u bilo kom obliku. Tako govoriti o mirnoj koegzistenciji a istovremeno klati životinje radi čulnog zadovoljstva je apsurdno i licemerno. Ako čovek, kao gospodar i najmoćnije biće na planeti ne omogući životinjama, koje su mu podređene, miran život ne može očekivati ni miran život za sebe u ljudskom društvu. Stoga brinuti o miru svih živih bića znači u krajnjoj liniji brinuti i o čoveku, jer ljudsko društvo ne živi izolovano od drugih na planeti, ono je samo jedan deo te velike celine...