ja stvarno ne mogu da se setim blama br. 1
bilo ih je i previše, oguglao sam nekako
počelo je odmalena, kad sam mogao pola kuće da zapalim, a nastavilo se time što sam spavao na svečanoj sednici atletskog saveza na kojoj su nas hvalili kako imamo dobre rezultate

Detetu bilo dosadno, šta ono zna o sednici.... i onda čujem najbolju ribu u klubu kako priča o meni "e, to je onaj klinac što je spavao na sastanku..." Blam do nebesa..... a ona starija par godina, ja ložana....muka!
ovih novijih nešto stvarno ne mogu da se setim, svako malo mi se desi poneki. Sećam se nekih padova na fudbalu, posle jednog nisam mogao da ustanem uopšte, valjda sam priklještio neki pršljen, smejali mi se drugari. Nisu se smejali što sam pao, nego što sam pao u prvom minutu rekreativne utakmice bez igde ikoga oko mene. A i lopta je bila daleko