Za skoro deceniju i po vernog forumašenja, pročitao sam najmanje 'stotinu i po' sjajnih postova koji se mogu i danas naći u Arhivi. Ako naletite na neki u prekopavanjima, slobodno okačite ovde. Biće ih sigurno i u budućnosti, samo čekaju da budu napisani i otrgnuti od zaborava...
Neka ovo budu fudbalske "Minijature".
Slučaj Nemanje Radonjića postaje toliko značajan da bi se fenomenološki mogao izdvojiti i smestiti u rang čuvstva proizašlog iz eventualnog prolaza u Ligu šampiona.
Taj je dečak, naime, kreirao oko sebe jedinstvenu atmosferu koja je skoro pa decenijama zaobilazila naš klub, a njegova uloga je toliko višeslojna samim tim što nije samo sportska, već i sociološka, da budi u nama različite projekcije i različite poglede na stvarnost. Jednostavno, u očima nas starijih on je vizija koja podseća na neka druga vremena, kada su neki drugi igrači plenili našu pažnju, radovali nas i sekirali na način na koji to mogu samo majstori loptanja, dok je u očima onih mlađih jedan od retkih s kojim mogu da se identifikuju na putu identifikacije sa klubom za koji su im očevi pričali da je nekada bio veliki.
Zato je i njegova bliska budućnost bitnija nego što bi inače bila bitna jer se u njoj ogleda i sadašnja pozicija Crvene zvezde, budući da namera da se takav igrač, maltene personifikacija pobedničkog karaktera i novog mentaliteta kluba, zadrži na Marakani dolazi u koliziju sa očiglednim i logičnim finansijskim motivom onih koji bi da ga momentalno prodaju. S jedne strane, klub bi od njegove prodaje i onoga što će dobiti od nastupa u grupnoj fazi evropskog takmičenja obezbedio mirniji finansijsko životarenje u dogledno vreme, a oni koji zastupaju Radonjića valorizovali bi svoj zasad neaktivni kapital, dok bi u slučaju njegovog ostanka barem do zime Zvezda poslala jasnu poruku da je klub iznad instant rešenja i iznuđenih solucija.
I što eho novca bude glasniji, to će biti teže zadržati Radonjića, budući da aktuelni momenat i kapaciteti onih koji bi da se namire od tog transfera iziskuju brzu akciju, ne hajući za ideju po kojoj bi čekanjem na neki drugi momenat svi bili veći nego što su sada - i igrač, i klub, i menadžeri... Već mareći samo da se obezbede sad i odmah, znajući da su, kao i u svakom drugom segmentu ovoga društva, vremenski oročeni u zgrtanju para.
A to vam je, dame i gospodo, današnja Srbija. Čiji vlasnici nemaju nameru da od devet naprave deset, dvanaest ili petnaest. Već kad ščepaju tih devet, ne puštaju kao slepac kokoš.
Jer znaju da za više od toga i nisu.
by Nek Grmi Jako, hvala za briljantan post.
Edited by barracuda, 15 August 2018 - 19:45.