@PG13, Pazi, ta '92. bi dosta odredila, kao što reče Bob. Moguće je da bi Piksi pao u drugi plan, posebno kada sa ove distance posmatramo kasniji razvoj pomenutih igrača a moguće je da bi revitalizovao svoju karijeru i bez Japana.
Bila je tada skroz luda situacija, imao si tim Zvezde koji je osvojio KEŠ, ostale Čileance koji su se razvijali u aždaje, ali je on i dalje imao status kralja u našem fudbalu i čekalo se da svet to prizna. Sasvim je moguće da bi ga samo neki jako, jako zajeban trener stavio u drugi plan pa tačno da mu je Zidan sa vrhunca karijere bio konkurent.
Ne treba potceniti ni Pančeva iako su fudbalski gledano konkurenti bili daleko iznad. Međutim, on je u onoj CZ razbijao, a ako bi pored sebe imao Savićevića, Prosinečkog, Jugovića, MIhajlovića, kao i u klubu, uz ostale majstore, možda bi upravo on bio dobitna kombinacija za ce-fora, koliko god to šašavo zvučalo kada se poredi sa Šukerom i Bokšićem.
Kada se radi o kategoriji "istorijski utisak", koju sam pomenuo, vidim da je većina vas to doživela/ocenila kao isključivo subjektivnu kategoriju, a ne bih rekao da je to 100% slučaj. Definitivno, ima tu i velike doze subjektivnosti, ali ni to nije nužno loše ili diskvalifikujuće za taj kriterijum. U umetnosti, recimo, ne smatraš najboljim rediteljem onog ko ima najviše Oskara ili najboljim slikarem onog čija slika najviše košta. Istorijski uticaj i utisak su neverovatno važni. Naravno, istoričari umetnosti mogu da naprave i lažnu ili iskrivljenu sliku o nekome... A opet, i ti i takvi kriterijumi su relevantniji od "objektivnih", najčešće.
U tom smislu, još jedan prilog u korist i tog kriterijuma i Piksijeve veličine. Opet je ovde pomenut argument da je Zvezda imala sreće što Piksi nije igrao duže u finalu. I to je, siguran sam, tačno. Ali kada se pogleda snimak (doduše, nisam dugo gledao), onda se vidi da on, dok je bio u igri, ništa spektakularno nije napravio. Ali je ostao utisak i sećanje da je napravio haos dok je bio u igri. Zašto? Prosto, svi su znali šta taj čovek može, plašili smo ga se više nego bilo koga i ljudi su zapamtili taj utisak, pa je ostao taj mit o haosu koji je napravio za kratko vreme.
Isto kao i kada stariji pričaju o nekim velikim igračima. Pogledaš par snimaka i nisi toliko oduševljen. Ali zaboravljaš važnu stvar - u tom trenutku, u konačnom zbiru utisaka koji su ljudi tada imali, taj igrač je bio veliki sa razlogom. Gol koji je dao je do tada bio nevidjen, širio je radost i tugu, odlučio šampiona, definisao momenat, napisao istoriju. Za tebe je to samo neki Peleov OK gol i deluje da su Di Maria i Pavard bolji igrači, kakve bombe su upravo dali, samo nećeš to da kažeš ćaletu, da ga i ti ne smoriš, pored svih drugih problema koje čovek ima.
Ali ja verujem da je to kolektivno pamćenje itekako važno. Dakle, o tome sam govorio, a ne o nekom ličnom istorijskom utisku. Zato mi je suludo da igrače koji su definisali eru stavljamo u isti koš sa igračima koji lako mogu biti zaboravljeni ili koji nikada nikog nisu uzbudjivali. Ta veličina-u-nekom-trenutku mi je objektivnija nego hladan pogled unazad, sa drugom percepcijom, sa svešću gde je fudbal posle otišao, sa shvatanjem da nije ni moralo tako da se igra, itd.
Kreacija u (istorijskom) trenutku - very important.
Opert lepo napisan post. B2 je jako važno u oceni prošlosti - zato npr. pri oceni umova iz stare Grčke ne cepidlačiš oko toga što su neki smatrali da je Zemlja centar vasione nego gledaš do kakvih su saznanja došli u to doba, sa onim resursima i u tom okruženju.
B1 - oko Piksija u Bariju (red bi bio da to piše neko sa druge strane Topčidera a ne ja ) koliko se sećam imao je jedan lep pas u dubinu i ono mučenje Zvezdine odbrane na ivici 16 uz sjajnu povratnu na penal. Reći će se - ništa posebno. Jeste, naravno, ali je u kontekstu one utakmice bilo daleko više od onog što su svi ostali uradili na terenu za 120 minuta. To je i dalo osnova za strah i da se projektuje šta bi tek radio da je igrao 50-60 minuta, a naravno ne može da se uporedi sa nekim vrhunskim potezima ili partijama u celini.
Edited by 34Barkley, 05 July 2018 - 14:30.