Hteli mi to da priynamo ili ne, Srbija je jedno propalo društvo, (failed society). Ne zavaravajmo se, Srbija će najverovatnije u sledećih 100 godina prestati da postoji, Srbi će nestati, a ovaj prostor popuniće susedni narodi.
Ali koji su uzreocvi njene propasti. Kroy istoriju mnoge su države doživljavale oscilacije u razvoju. neke su propadale, neke su se uspravljale, neke su se održale. Mnogi su narodi nestali a njihovi jezici se više ne govore.
Pokušaćemo da dama listu diskusionih teza vezanih za neumitnu propast Srbije.
1. Povoljan geopolitički položaj. Iako izgleda čudno, veliki broj država koje imaju povoljan geopolitički položaj to ne mogu i ne znaju da iskoriste. Uzmimo na primer Srbiju, Ukrajinu, Somaliju. One se nalaze na strateškom mestu, preko njih prolaze važni putevi. Ukrajina se nalazi izmedju resursima bogatog istoka i kapitala bogatog zapada. Somalija na strateškom razmedju plovnih puteva. Srbija na tranzitnoj ruti. Ipak, elite tih država nisu u stanju to da iskoriste. Može biti da lokalne elite nisu u stanju da se snadju u igrama velikih sila.
Medjutim, i druge države se nalaze na dobrom mestu (zemlje Beneluksa, Belorusija) pa nisu otišle nizbrdo.
2. Povoljan položaj za proizvodnju hrane, Iako izgleda čudno,ako vam je lako da dodjete do hrane, to može biti velika nevolja za jednu zajednicu. Srbi ne moraju da prave nasipe, ne moraju da usecaju terase u planini, ne moraju mnogo da navodnjavaju. U prošlosti bilo je relativno lako prehraniti se. To je ljudima dalo vremena da razmišljaju o sopstvenoj veličini, da maštaju o nekom drugom svetu kome pripadaju. Pripadnik srpske elite rado gomila umetničke slike, a stepenište mu je puno izmeta. Njegov ili njen seljački svet, završava se na granicama njegovog sitnog poseda (stana u smrdljivoj zgradi gde su oni potpuno zadovoljni). Samodovoljnost stvara lenjost i nepsosobnost za saradnju sa drugima.
I Italija ili druge države regiona imaju povoljne uslove za proizvodnju hrane, ali nisu ovako propale.
3. Problemi mentaliteta u funkciji upravljanja. Srbija se konstantno nalazi u krizi upravljanja. Obrenovići, Karadjordjevići. svi potonji. Bitanga do bitange. Beskrajna želja za dominacijom, borba za vlast dovedena do paranoje. Faqscinantna sposobnost da se uvek donose najgore odluke. (Provociranje Austrougarske 1914. po nalogu šefa sroske službe i jedne opskuren organizacije koja je kontrolisala i smnjivala ministre u srpskoj vladi, nezainteresovanost elite da državu dovede u red.). Ili provociranje Nemačke 1941. koje je obavila grupa engleskih špijuna i plaćenika. Ili odlaganje obračuna sa komunizmom od 1989. Ili kontinuitete loše vlasti od 2000.
I u drugim državama Južne Evrope postoji sklonost ka diktaturi i tamo često izaberu kovna (Don SIlivio ), ali retki su slučajevi u kojima stanovništvo ima toliko štete od svoje vlasti.
(Makedonija ili BiH su u stanju stalno medjunacionalnog sukoba pa su izuzeci)
Iz jedan i dva naizgled sledi tri, ali to nije potpuno sigurno.
Molim cenjene diskutante da dodaju još teza ili da diskutuju o gornje tri.
Edited by Cotra, 21 May 2018 - 12:05.