...
Nesto ceprkao po Netu, pa naleteo na stari post.
Prevod 'gugletov'.
>> ... To su vaši "organski proizvodi"
Dugo sam hteo da pišem o ovome, ali sam se suzdrzavao.
Shvatio sam da nije dovoljno pisati o "organskoj" ishrani, vec to moram da radim tako da se niko ne uvredi.
Zato ću pokušati da ne napisem veoma zlonamerni tekst.
Ali vrlo detaljno!
Evo šta je vasa "organska hrana". Samo cinjenice.
Ja, kao osoba koja je studirala biologiju i hemiju (kako organsku tako i neorgansku), u školi, a zatim u .... (poznati tehnološki univerzitet u .... ), priznajem, najedim se kada čujem fraze kao što su "organski paradajz" ili "organska jaja".
Pokušaću da objasnim a da ne budem previse dosadan.
Organske supstance su supstance koje sadrže ugljenik u svom sastavu C (sa nekoliko izuzetaka), a češće - lance od nekoliko ugljenika. Naprimer, polietilen (polimer koji se sastoji od dugog ugljeničnog lanca). Voda (sastoje se od atoma kiseonika i dva atoma vodonika) je neorganska supstanca.
Stoga, kada mi u prodavnici ponude organski krompir, jako želim da od njih zatražim neorganski krompir.
Pitate - zar je velika razlika kako ga nazivati? Odgovori ću - velika!
Zašto bi osoba koristila reči ili fraze u svom govoru, cije značenje ne razume? Na kraju krajeva, to je kao da neko kaze "aluminijum, cink i druge vrste gvožđa."
Neko ce reci - ali ljudi žele da koriste izraz "organski" kako to oni tumace i oni imaju pravo na to!
Pretpostavimo. Pretpostavimo da ste se složili da su cink, bakar, olovo, aluminijum - različite vrste gvožđa. Ali, dodjavola - to nije tacno!
Zasto je, po mišljenju adepta "organske" hrane, organski krastavac drugačiji od neorganskog?
I onda obično sledi objašnjenje: organski krastavci su uzgajani "bez upotrebe hemije". Impliciraju, naravno, da je uzgojen zaobilazeći zakone prirode (bez primene hemije!), ali koristeći prirodna đubriva, odnosno stajsko đubrivo. A za uzgoj neorganskih krastavaca, adepti će vam objasniti - opstepoznato je da se korste nitrati.
Pa da razočaram navijače "organske hrane". Vegansko povrće i voće iz specijalnih prodavnica se takođe uzgaja na nitratima!
Pošto kroz korensku membranu biljke prolaze samo određene hemijske molekule, koren ne apsorbuje, izvinjavam se, kravlje hovno, biljka se ne hrani njima. Koren apsorbuje vodu iz tla i nitrate rastvorene u njoj (izvor azota), fosfate (izvor fosfora) i kalijumove katijone. Ove hemikalije (nitrat, fosfat i kalijum) su glavna komponenta ishrane biljke i sve ove supstance su neorganske.
Ukratko, nije važno cime djubrite zemljiste: gotovim nitratom ili stajskim đubrivom - bijka trosi nitrate.
Stajnjak u tlu prvo prelazi fazu mineralizacije u molekule amonijaka, a potom, pod dejstvom određenih bakterija, dogadja se proces nitrifikacije u nitrat. I te molekule nitrata upija koren biljke.
Dakle nitrati! Platili 20 dinara ili 200 za šargarepu - ona je i rasla na nitratima.
Da li postoji razlika u nitratima iz stajskog đubriva i nitrata iz pakovanja hemijskih djubriva (NPK)?
Odgovor je ne.
Nitrat - to je jon, kombinacija jednog atoma azota i tri atoma kiseonika. Ne postoje "dobri" i "loši" nitrati.
Moze li se biljci naneti steta nitratima?
Može! Možete otrovati sve. Pitanje je samo u koncentraciji.
Ako je koncentracija pogrešna, onda možete otrovati biljku, pa i osobu koja je koristi u ishrani.
Možda upotreba stajskog đubriva štiti biljku od "predoziranja"?
Ne! Nema šanse! Štaviše, đubrivo otruje biljku mnogo lakše nego hemijska đubriva. Pa i zbog patogenih mikroorganizama i virusa (stajsko đubrivo je izvor infekcije). Pored toga, veoma je teško izračunati potrebnu količinu stajskog đubriva u tlu. 'Odokativno' ne funkcioniše, pošto stvaranje nitrata ide u tri složena procesa:
Prvi proces - mineralizacija - stvaranje amonijaka. Proces zavisi od sastava i nivoa kiselosta tla, količine padavina i temperature (varira od sezone do sezone, iz godine u godinu itd.). To jest, ako ste prošle godine iz 100 grama stajnjaka dobili X grama amonijaka na parceli, to ne znači da cete nakon unsenja 100 grama godišnje u istu parcelu, dobiti isti X grama amonijaka.
Dalje, nitrifikacija se odvija u dve faze:
- prvo, X kolicina amonijaka dobijena u prvom procesu pod uticajem bakterija mora se pretvoriti u Y grama nitrata.
- a onda Y grama nitrata (ako postoji dovoljno kiseonika u tlu, to jest, uslovi su aerobni) moraju se pretvoriti u Z grama nitrita.
Problem je u tome što je nitrit vrlo toksična supstanca! Mnogo, mnogo toksičniji od nitrata.
I on se, nažalost, takođe apsorbuje kroz membranu korenskih ćelija. To jest, nitrit prodire u biljku, a zatim trosenjem biljke - i u našu krv.
Trovanje nitritom uzrokuje nešto, ako se dobro secam, poput anemije.
Ali, na sreću, nitrit u tlu je veoma nestabilan. Sto ne znaci da se ne možete otrovati.
Dakle:
- Mineralizacija nam daje količinu amonijaka X koju nije moguce precizno predvideti / odrediti.
- U prvoj fazi nitrifikacije još teže je odrediti količinu Y nitrita, zavisno od količine X i od stepena aerobnosti zemljišta.
- U sledećoj fazi nitrifikacije još teže je predvideti Z količinu nitrAta, u zavisnosti od količine Y nitrIta, zavisno od X količine amonijaka i uslova u tlu.
Veoma je teško izračunati i kontrolisati sve faze. Stoga, ista količina organskog đubriva, koja se unosi u zemlju, jedne godine jedva je dovoljna za mrsavi prinos, a druge godine - otrovace vase povrće nitrAtom, pa čak i nitrItom.
Da ne govorim o patogenim mikrobima i virusima koji su uneti stajnjakom u zemlju.
A ako se vestacko đubrivo dodaje, za proracun tačne doze nitrata agronom ili farmer moraju posedovati samo znanje.
Unosenjem gotovih nitrata lako se kontroliše čitav proces. Jedino ako se ne radi o budalama ili krajnjoj neodgovornosti.
Zbog toga korisnost ili štetnost povrća zavisi uglavnom od stepena obucenosti i znanja proizvođača povrća!
I to nije moje tvrdjenje. Tako misle mnogi profesori sa .... svetski poznati strucnjaci iz oblasti hemije tla.
Znaci, pre svega - obrazovanje i znanje!
Razmislite pre nego što platite za "organski krastavac", da li proizvodjac tih krastavaca poseduje trazene kvalitete.
Razmislite dvaput!Ne treba se bojati hemije, bojte se opskurantizma. ... <<
...
Ovaj tekst je dosta los. Ne kazem da nije tacan, ali potpuno pogresno prilazi problemu. Osnovna teza nije tacna, pa samim tim i zakljucci.
Prirodno djubrivo je osnov svake poljoprivrodne proizvodnje, bilo ona organska, konvencijalna ili GMO. Tako da ceo tekst nema smisla jel se zasniva na tome da se u organskoj proizvodnji koriste prirodna, a u konvencijalnoj vestacka djubriva. To nije tacno, u obe proizvodnje se koriste prirodna djubriva. Cak u organskoj postoje i neka ogranicenja. Osnovna razlika izmedju organske i konvencijalne proizvodnje je u pesticidima a ne u djubrivu.
Nisam nikakav fan organske hrane, za mene je to pomodarstvo, ali svako ima pravo na svoj izbor. To nisu budale, u njihovoj odluci da izaberu organski hrani ima rezona i razlika izmedju organske, konvencijalne i GMO hrane postoji. Ja nikad ne bih napravio takav izbor, jer po meni nema svrhe da toliko pazim na kvalitet hrane u tom smislu, a konzumiram alkohol, volim slatko, zivim u zagadjenoj sredini...