Moram priznati da ima dosta različitih mišljenja o tome zašto opozicija nije uspela, pa zato dodajem i svoje – zato što je nesposobna i sastavljena od ljudi koji su očigledno izgubili poverenje. Peti oktobar je bio davno, a od tada se nije mnogo promenilo i to pre svega na unutrašnjem planu. Još su Domanović i Nušić pisali o korupciji, koja je i dalje prisutna u svim porama društva, a nijedna stranka koja je bila na vlasti od famoznog 5.X nije učinila ništa da se nešto promeni na tom planu. Najavljivana su silna hapšenaj i suđenja, kad ono – ćorak. Imali smo cirkus sa Miškovićem, koji će uz dobre advokate olakšati državnu kasu zbog celog cirkusa, ali se ne može reći da je bilo ko od ozbiljnih igrača iz dosadašnjih garnitura otišao na suđenje i završio iza rešetaka. Najavljivali su zatvorsku uniformu za Đilasa, Dinkića, Tadića, Vučića, Nikolića, BoTu, Čedu i slične, ali vrana vrani oči ne vadi, plus što je neke pljačke gotovo nemoguće dokazati ako se neko malo poigra papirima ili izvuče na proceduru. Jedini političari koji su zaista završili iza rešetaka su oni koji su poslati u Hag, i to samo zato što je međunarodna zajednica uspevala da dobro zavrne j*** čak i osvedočenom nacošu Koštunici. Verujem da nikada niko od njih neće ni završiti u zatvoru, jer sve je to ista ekipa i menja se samo ambalaža.
Koliko mi deluje na osnovu dosadašnjih izbora, oni čije je delovanje zaista upitno završavaju karijeru i mlate pare na druge načine. Ovo je počelo sa Vukom Draškovićem, koji je udomio dobar deo familije, ušao u koaliciju sa SPS-om, da bi od 'kralja trgova' spao na nekoliko poslaničkih mesta u okviru SNS-a. DSS je imao zvezdani trenutak sa Koštuničinom pobedom potvrđenom 5.X, ali je građanske glasove počeo da gubi maltene sutradan kada se spajtašio sa Pavkovićem, podržao Crvene beretke, počeo da luduje oko Kosova i u prvi plan stavio kadrove kao što su onaj vajni ministar pravde Stojković ili pravoslavno-talibanska ludača Čolićka koja je htela da ukida Darvina itd. Kasnije se pojavio BoTa, koji je bio predsednik-premijer, otprilike kao i sada AV, a uspeo je da izgubi poverenja i levo i desno orijentisanih birača jer je jednom nogom igrao valcer, a drugom kolce. Nije bio voljan da sarađuje sa Hagom, ministar inostranih poslova je previše kosovario, a pomirenjem sa SPS-om se još i posrao na Đinđićev grob, dok je uspeo i da stvori SNS i pokloni im vlast na tacni.
Ako se vratimo na famoznog Draškovića, postoji tendencija da oni koji zabrljaju izgube glasove i nestanu običnim zaokruživanjem glasačkih listića. Izuzetak je SPS, ali gde se dedoše DS, DSS, Šešeljevi wadikali, LDP i još neki? Mogu da skakuću po skupštini, trabunjaju po medijima i slično, ali evidentno je da ako stranka izgubi poverenje, mora da ozbiljno poradi na sebi kako bi ga vratila. Vucaranje na tuđim izbornim listama i simboličko prisustvo u javnosti ili u skupštini je samo produžetak kliničke smrti političkih mrtvaca i ništa više. Mnogi od učesnika u beogradskim izborima nisu shvatili jednu činjenicu – postali su izanđali i nezanimljivi, a ako očekuju glasove, onda se grdno varaju.
Ako se osvrnemo na beogradske izbore, očigledno je da ima mnogo buke ni oko čega. Uprkos neospornim brljotinama aktuelne vlasti, ni prethodna se nije baš najbolje pokazala. Nedavno sam pisao o lošoj infrastrukturi, a isto mogu da kažem i za neke brljotine prethodne vlasti, što sada možda i nije toliko bitno. Dok je Đilas bio na vlasti, upravo ovde mu se zameralo za neprimeren odnos prema Romima, za one platane, za Bus Plus, odnos prema gay populaciji, onim propalim kulisama Terazija na Buvljaku, a čak se i zamerio tinejdžerima idiotskom odlukom da se alkohol ne sme kupiti posle 22h. Nema potrebe da ga sada razapinjemo ovde zbog onoga što smatramo da je pogrešio, ali građanin po građanin koji ne glasa za njega i ode vlast u propast.
Ovo što je sada postigao je za njega fenomenalan uspeh jer ipak su ga birači smenili, ali ne treba gubiti iz vida da su sa njim u koaliciji i Wolf Jeremy i Prangija.
Koliko god da mi je Šapić nezanimljiv, evidentno je da je i dugogodišnjim profesionalnim političarima održao lekciju – od vlasti u jednoj gradskoj opštini je ipak lupio šamar strankama kao što su DS, DSS, SRS ili LDP. Mislim da sa SNS deli jednu crtu, a to je da je na vlast došao kao nekompromitovan skandalima, što je relativno lako, budući da ni jedni ni drugi nisu ozbiljno vršili vlast. SNS/SRS su praktično statirali kod Miloševića, najviše je bio eksponiran Šešelj, dok su ovi bili uglavnom ikebana.
Čak i da su rezultati na gradskim izborima skroz drugačiji, suštinske promene ne bi bilo – BG na vodi će i dalje ostati, Bus Plus takođe, GSP će imati matore kante, grad će i dalje biti prljav, a jedina razlika bi bila u tome što bi jedna stranka prvo asfaltirala Karađorđevu, druga Bulevar, a treća Glavnu u Zemunu.
Ipak, mnogi birači kao da ne shvataju da im povodom lošeg standarda neće pomoći niko sa aktuelne političke scene jer previše i bez razloga gledaju u Nemačku, a premalo u Burundi. Srbija je po mnogo čemu ipak bliža Burundiju.