Apokaliptični scenariji i guranje neke fanatične eko-ideologije mi više smrde na dobro uhodanu mašinu za uzimanje novca, i ništa više. Iako i pametan čovek može dati apokaliptične prognoze, prognoza je ipak samo prognoza, mišljenje o tome šta će se desiti, ali nije budućnost uklesana u kamenu. O čistim energijama se govori već dugo, ali kada se treba pokazati na delu, evo šta se može desiti:
Bez penzije zbog kućne elektrane
Ukoliko nekoga mrzi da čita, čoveku je oduzeta penzija jer je proizvodio struju za sopstvene potrebe i kao takav je proglašen privrednikom. Vest je bila i na mnogim drugim portalima kod nas i u okolnim zemljama i lako se može izguglati. Prema tada važećoj presudi, morao je da vrati penziju za nekoliko godina unazad, a epilog mi nije poznat. Ovo definitivno smrdi na komunizam, i to onaj Staljinovog tipa.
Sasvim je moguće da se isto desi i sa električnim automobilima. U više zemalja vlasnike ovih automobila maze, paze i zovu ih Đole, prave im mesta u garažama koja umeju da zvrje prazna, ali čim se dovoljno namnože, cene struje mogu da skoče u nebesa, beneficije odoše, a onda će zapadni ispijači kafa dobiti još malo novca ni za šta, i to na tacni.
Mogu da razumem da je zagađenje ogromno u megalopolisima, da tamo zaista ima problema i da se moraju rešiti, ali svakako da se ne mogu porediti zagađenje Njujorka, Londona ili Pariza sa zagađenjem planinskog sela u kome ima desetak automobila. Osim toga, rešenje za toliko povećanje potrošnje struje trenutno nije dostupno. Ne kažem da ne postoji, ali kada bi svi za godinu dana počeli da voze električna vozila, energetski sistem bi bio u problemu. Nije mi poznato da na tržištu već postoje baterije koje se svuda mogu puniti ili zameniti, da su jeftine i da traju, a mnogi ne žele da kupe ova vozila delom zbog cene, a delom zbog praktičnih problema.
Turbo-ekolozi su i teški licemeri, jer se svi problemi rešavaju udaranjem građana po džepu, a ne nekim konkretnim merama koje idu u korist svih niti ozbiljnijim ekološkim akcijama. Ako hoćeš da uđeš automobilom u centar Londona, taksa je deset funti, a cena gradskog prevoza im i nije baš niska. Ako neko ko tamo živi može da kaže cenu Oystera (londonski Bus Plus), biće korisno za diskusiju. Nisam čuo ni da se na sva zvona promoviše putovanje jedrenjacima. Evropa ionako ima dosta plovnih puteva, jedrenjaci koriste snagu vetra, pa ne vidim razloga da se i ovaj vid prevoza ne promoviše. Kada se udara po džepu, udara se pojedinac koji je kupio benzin ili dizel, ali kada smo se već dotakli aviona, kako to da se jedna karta može kupiti za veoma smešne sume, tj. za onoliko koliko bismo platili vožnju taksijem? Koliko mi je poznato, avioni troše kerozin, a ne vazduh, pa su samim tim i veliki zagađivači, ali im ne udaraju baš tolike eko-takse.
Građani ostaju kratkih rukava i kada je u pitanju obična reciklaža. Još u školi počinju da im skaču po glavi kako je to super, turbo i šta već, to postoji i u našim programima za više predmeta, ali ako neko savesno baci papir, plastiku ili staklo u kontejner koji je za to namenjen, neko drugi tu uzima veliku lovu. Naravno, ovde ne računam slučajeve kada se za upotrebljenu ambalažu plati kakva-takva nadoknada, tj. kada se vrati deo novca, ali postoje komunalna preduzeća koja ostvaruju profit na onome što su građani već platili ukoliko sirovine dobiju na tacni. Niko im ne brani da sami brljaju po otpadu, ali kad već nešto dobiju za džabe, neće svakako plakati.
Sticajem okolnosti, na jednom nemačkom kanalu je danas bila emisija o Mercedesu, koji će smanjiti broj radnika zbog toga što će se proizvoditi manje automobila na fosilna goriva. Reportažu sam video samo delimično dok sam menjao kanale, ali suštinu sam naveo. Ukoliko se relativno brzo pređe na električne automobile, ode i veliki deo naftne industrije. Iako se ne bojim za nemačke radnike iz priloga, zemlje proizvođači nafte ostadoše bez novca. Znam da se to kroz istoriju dešavalo u mnogim industrijskim granama, ali nekoliko stotina miliona gladnih koji će odjednom nastati nisu baš za zanemariti, jer to je tempirana bomba. Em što neko treba da ima novca da bi nešto kupio i tako pomogao industriju, koja nešto mora i da proda, onaj koji je gladan je opasan i sve će učiniti da dobije svoju koricu hleba. Napominjem da nisam za to da država uvek mora nešto duradi, ali dovoljno bi bilo da se ne petlja baš u sve, a ono u šta se petlja, neka reši pravedno. Slovenac iz pomenutog članka je ostao bez penzije koju je pošteno uplaćivao, iako je samo koristio sunčevu energiju za svoje potrebe, ali je time gurnuo ruku u džep državnim pijavicama. S druge strane, onaj ko hoće da se preveze sa jednog kraja Londona na drugi, moraće da plati harač za automobil ili gradski prevoz, ali će za cenu nekoliko karata za metro moći da se preveze nekim low costerom do plaže u Španiji, a avion će za to potrošiti tone kerozina. Građaninu su ruku u džep gurnuli odavno, ali ne koliko i onome što poseduje avion. Isti taj građanin Londona može da stigne na neku drugu destinaciju i čudovištem od broda koji guta dizel, ali niko da ponudi onaj jedrenjak koji sam spomenuo, ili bar da to propiše kao način putovanja.
Uh, majku mu, nezgodna ta ekologija, naročito kada je u pitanju džep pojedinca.