Nekada sam verovala u jednakost polova. Ali sada, buduci da imaim i sina i kceri, cini se da je to bilo netocno, laz.
Mog sina ne znaimaju lutke, ne zanima ga nijedna postavka kojom se kceri igraju. Nepogresivo ga zanimaju automobili (brum brum), pistolji, majstorisanje alati.
Devojcice to nimalo ne zanima. Njihove igre su statika, njegove su dinamika.
One vide estetiku, on voli da gradi i potom da razara.
Iako se grozimo oruzja, iako nista nismo nametali, njega nedvojbeno zanima Pistolj i Puska.
A one se gledaju pred ogledalom, iako se ja ne sminkam.
Uzas, stereotipi.
Ima lli slicnih iskustava?