Planirao sam u Izrael, ali me naporne sigurnosne provere na Ben Gurionu i navodna skupoca odbijaju. Narocito jer u pasosu imam arapske vize, sto znaci detaljnije ispitivanje i sve u vezi toga.
Razumem razloge svega toga, ali za turistu to moze biti naporno i nelagodno iskustvo.
To s arapskim vizama stvarno moze da bude problem, ali mi s obicnim EU pasosima smo kroz sve prosli jednako brzo kao i na bilo kom drugom aerodromu. U nekim aspektima i brze, jer ne stede na opremi i osoblju, pa nema zadrzavanja i redova.
A da je skupo - jeste. Ili sam ja razmazena zato sto zivim u jednoj od najskupljih zemalja u svetu, pa mi je gde god da odem, uglavnom sve jeftino. Cene u Jerusalemu su kao u Stockholmu.
Ono sto je nama predstavljalo dodatni problem(mali, ali ipak) je bilo trazenje restorana srednje klase. S hotelom smo imali srece, mogu toplo da ga preporucim. Medjutim, kao ni vecina ostalih iz iste kategorije, nije imao dorucak. Pretpostavljam da bi im bio problem da ponude ono na sta vecina stranih turista racuna, jer sunka i sir ne bi smeli da se nalaze u istoj prostoriji, pa zato to i ne rade. Sjajan dorucak se, medjutim, moze pojesti gde god hoces. Ovo dole zadovoljstvo, sastavljeno od omleta, svih mogucih dodataka, salate, hleba, cedjenog vocnog soka, slatkog deserta, kafe ili caja (svega mozes da trazis jos, ako mozes da pojedes, ukljucujuci i omlet!) kosta 120 shekela iliti 30 eura za dvoje (za jednog 20 eura):
Fil 001.jpeg 127.24KB
0 downloads
Ovo moze da posluzi i kao rucak, ali za veceru je bolje pitati lokalce, nego sam pokusavati naci "normalan" (citaj: srednje klase) restoran. Nema ih mnogo i nisu bas uocljivi, tako da je nama dosta vremena proslo u trazenju odgovarajuceg. Posebno treba voditi racuna da sabat pocinje petkom u tri popodne, i tada sve staje. Nema javnog prevoza, nema otvorenih restorana i prodavnica hrane, totalna pustos, kao na ovoj dole slici:
Fil 007.jpeg 144.86KB
1 downloads
To je Jaffa Street, najprometnija ulica u Jerusalemu, naprasno opustela tog petka u tri popodne.
Neki restorani otvaraju nesto kasnije uvece na sabat, ali treba znati koji i gde se nalaze; dakle raspitati se na vreme. Osim toga, treba racunati i na to da je vecina kosher, dakle "ne kuvaju decu u mleku njihovih majki" , sto znaci da se drustvo mora dogovoriti da li ce jesti meso ili nesto sto sadrzi mlecne proizvode, npr pizzu. Ako se ne usaglasite, moracete da sedite u razlicitim delovima restorana, a nekad i u razlicitim restoranima.
Sve u svemu, hrana je u Jerusalemu skupa i ne uvek i lako dostupna, ali mislim da nema sanse da bude losa ili neukusna. Bar je takvo moje iskustvo. Sve sto smo pojeli bilo je vredno svakog shekela.
Edit: Pricam iskljucivo o Jerusalemu; ne znam kako je po ovim pitanjima u drugim gradovima.
Edited by vilhelmina, 29 January 2017 - 09:57.