Ustvari, možda bi bolje pitanje bilo postoji li uopšte "posle Vučića" ili je Vučić večan, jer, kakva god da se kritika uputi na rad vlade, premijera, ministara, institucija odgovor se svodi na isto:
Pitanje opozicije odnosno prethodne vlasti je ključno jer kako misliš da se smeni ova trenutna ako nemaš alternativu? Ko će da zameni Vučića ako izgubi izbore: Srbija- Srbima- DS, klerofašističke dSS- Zveri ili autoritarna DJB sa poreskim repovima u Americi? Treba li opet Tadić da bude onaj koji se za sve pita?
Nije nizašta kriv onaj ko ima moć i poluge vlasti, neki novac i podršku birača i sveta, kriva je, sad već pretprošla vlast, jer prošla je ova ista, sadašnja. Onomad bili izbori, tek što je sklepana vlada, već je opozicija kriva, recimo za nepriznavanje Kosova, za razvlačenje jednog pitanja na godine i devenije, a svakom je jasno da je samo jedan odgovor moguć, priznanje. Ništa se ne može izgubiti priznanjem, mnogo se može dobiti, doboljno je samo imati relaksaciju na temi koja izaziva frustraciju par decenija.
(Ima i nesumnjivog napretka, umesto Tadića koji se za sve pita imamo Vučića koji se za sve pita. Epohalan napred(nj)ak.)
Naredni citat je sa teme Kritika, koja je namenjena kritici moderacije, a tvrdi se da je omladina u Srbiji propala, tvrdnja ima i dokaze, evidenciju, (valjda u nekim dosijeima):
Zivi u svojim iluzijama, niko ti ne brani. Ja Srbiju svakodnevno gledam i da - omladina jeste propala. Uvek mogu da ti dostavim dosta kb evidencije na tu temu, ako pozelis, bilo na pm, bilo na odgovarajucem topiku.
Kako se to tretira omladina, kao grupa, kolektivitet, jel su svi zajedno propali ili svako ponaosob. Ili među mladima ima neuspešnih, neškolovanih, pogrešno školovanih, nespremnih za samostalni rad i dobrih đaka, studenata, vrednih radnika, dobrih sportista.
I ja svakodnevno gledam, vidim boga mi i ove sa kraja spiska, ne pravim evidenciju, nemam procente, čisto moja paušalna procena je da veći broj, odnosno procenat, mladih shvata da mora sam da obezbedi egzistenciju, svojim radom, učenjem nego što je to shatalo pre 10, 20, 30 godina. I među solidnim studentima je ranije bilo više onih koji su mislili da samo treba da završe fakultet, posao će se naći, neko će im dati posao, sada je više svesnih već na početnim godinama studija da se spremaju da sutra traže ili stvaraju sebi posao, ovde ili na nekom drugom mestu, svesni su da uče da bi mogli da rade a ne da bi imali diplomu. Moguće da je procenat takvih u ukupnoj populaciji mali, mene ipak ohrabruje, ne zbog mene, ne zbog Srbije, već zbog njih, oni uče, uče sami, nemaju baš neki uzor ni u roditeljima ni u profesorima ni u društvu, svesni su toga, uzdaju se u sebe.
Da, vidim ja i grupe na klupanma u parku, sa dvolitarkama Jelena, vidim pune kladionice onekih koji samo što nisu dobili, sve su tačno znali samo ih izjebo ... u 89. minutu. Ali za sutra znaju sigurnu kombinaciju uz veliku kvotu, I tuče po splavovima i divljanje na utakmicama, doduše sve manje, ne što su se promenili nego što sve manje klubova igra neke međunarodne utakmice, domaće nisu zanimljive ni inače.
To će se rešiti, jedan deo će se zaposliti kad se realizuju silne milijarde investicija, drugi kriminalni deo će rešiti pravosuđe, čim se reformiše, eno počelo je, kreči se zgrada, seli se pisarnica.