Kakav crni pritisak. Pre svega, mi nismo ni zaslužili da igramo Mundijal, ako ćemo objektivno. Samo da se Arnautović nije onoliko ispromašivao u prvoj utakmici, vrlo brzo bi nam bilo objašnjeno gde spadamo. Drugo : ostvareni rezultat je naš apsolutni plafon u ovom trenutku. Brih nam je učinio veliku uslugu nesviranjem onog penala, jer sad možemo da se igramo šbbkbb i fantaziramo kako bismo dobili Hrvate u imaginarnom polufinalu (jer Engleze inače redovno rutiniramo na velikim takmičenjima) Ne treba biti kivan na Krstajića, možda mu čak treba biti zahvalan, jer lako se moglo desiti da nas na Mundijal vodi Tomin sin npr.
Ne bih baš išao tako daleko da nazovem igrače "bednicima". Oni su tamo otišli bez vođe na klupi ili na terenu a čak i u takvoj situaciji pretrčali su kilometre, dakle ne možemo reći da se nisu trudili. U takvim uslovima dobiti jednu tvrdu ekipu poput Kostarike i biti u igri za prolaz do kraja treće utakmice, to ipak treba donekle ispoštovati.
Uvek se začudim kako smo mi jedna vrlo dobra sportska nacija kad pročitam ili čujem mišljenja ovakvih naših "navijača" kojih nažalost ima mnogo više od onih normalnijih.
Ok, znam da navijači ne igraju te sportove nego se samo proseravaju i prave pametni kad igrači naprave podvige, ali opet količina tog luzerskog mentaliteta i pesimističkkog, ne kritičkog (to je dobra stvar), kod naših ljudi je fascinantna. I takvi navijači ne zaslužuju ni Đokovića, ni košarkaše, ni odbojkaše, ni vaterpoloste, ni Španovićku, ni ostale uspešne sportiste.
Baš zaslužuju zemlju u kojoj žive i fudbal kakav imaju.