Jump to content


Photo
- - - - -

Tragedije dece emigrantskih porodica


  • Please log in to reply
215 replies to this topic

#1 EU_Sava

EU_Sava
  • Banned
  • 84 posts

Posted 25 May 2016 - 11:10

Tokom dugogodisnjeg zivota u evropskim drzavama nisam se mnogo druzio sa nasim ljudima. Uglavnom zbog toga sto su mi se svi iz ex-yu bili smucili zbog rata, a i zbog mentaliteta. Zbog svih tih kombinacija, ogovaranja i burgijanja.

 

Ipak, ponekad sam odlazio u posete kod emigranata sa prostora ex-yu. To su obicno bili ambiciozni, a ipak ne bas obrazovani ljudi. Kod svih je situacija otprilike bila takva da su deca bila zapustena. Uletala bi u tuce i sitan kriminal. Roditelji, fascinirani potrosnjom i gonjeni statusnom anksioznoscu, sve su radili da zarade sto vise i da se pokazu.

Mnogi, usled stresa i u ozbiljnim psihickim problemima, mnogi na terapiji. Neki ocevi pijani, uvek pred malim ekranom. Majke na chatu, razmenjujuci narodjacku muziku (turbo folk).

 

Klinci igraju igrice, gledaju belo. Odbaceni. Pocinju da mrze zemlju domacina, kod njih se radja neka cudna nostalgija prema drustvu koje nikad nisu videli i koje ne poznaju. To sam video od Beca do Amsterdama.

 

Svi imaju svoje ambicije. Za tzv obrazovane, to je uspeh u poslu. Ni oni nemaju vremena za bilo koga, a kamoli za svoju decu. Majke su ambiciozne i mnogo rade. Dovode babe i rodjake da im cuvaju decu. Na kraju, situacija nije nista bolja nego kod prostih gastarbajtera. Deca se otudjuju od roditelja, smatraju ih krivima sto su emigrirali. eto, to sam ja video.

 

Nesto bolja situacija kod mesovitih brakova. Oni imaju kakav takav oslonac.

 

 

 

 

 

 

 


  • 0

#2 Doorn

Doorn
  • Members
  • 14,739 posts

Posted 25 May 2016 - 11:58

Hm, postujem cesto o svojim klincima. Mislim da ko prati ovaj forum to i zna. 

Drago mi je da ne mogu da se pronadjem u gore napisanom postu. 

 

Jednom me jedan poznanik upita zasto mi djeca ne idu u "Srpsku skolu". Kaze to je subotom ujutro, djeca uce srpski, uce da pisu i citaju cirilicu, druze se, igraju folklor. Sta ja znam, operisan sam od takvih radnji. Ne zivim  u gradu, subotom mala igra badminton,a sin radi. Prije toga je jurio fudbal i plivanje tako da i ne razmisljam o ekstra skoli. Uostalom djeca, iako pravoslavno krstena, nisu 100% Srbi. 50% Sejselci, 25% SRB i 25% HR, a osjecaj im je 100% NL.

 

Odem ja jednom u tu skolu da vidim kako izgleda. Sve stoji sto je gore taj covjek rekao osim sto djeca medju sobom pricaju HOLANDSKI. Reko jasno mi je sve, aj vozdra. 


  • 4

#3 Kinik

Kinik
  • Members
  • 43,426 posts

Posted 25 May 2016 - 23:26

...

 

... bla-bla, truc-truc ...

 

 

Opet ista smaracina, tipa: nazad, u pecine!

 

 

pecinsko pleme oko srBskog monolita.

:lol+:

 

Kao u neka prastara etnografska vremena: 'plemeniti divljaci' koji se plase fotografisanja, da im ne 'izede dusu'.

 

U ovom slucaju samo strah od civilizacije, kojoj ocigledno nisu dorasli.

 

...


Edited by Kinik, 25 May 2016 - 23:28.

  • 1

#4 Nimrod

Nimrod
  • Members
  • 2,514 posts

Posted 26 May 2016 - 00:07

O boze dramaticnog li naslova. Ja pomislio tragedija ove nesrecne dece sa bliskog istoka itd......

 

Daklem....milion puta ponavljano - na osnovu licnih observacija, donositi zakljucke i to tako siroke : "deca emigranata sa nasih prostora", "tragedija", "beli pogledi" itd....budibogsnama. Evo ja gledam decu ljudi sa nasih prostora koje znam nekih 20ak godina  - jedan ima 7 godina i ide u skolu, americku, privatnu, katolicku u Cikagu, tecno prica srpski (zbog srpskih knjiga i srpske televizije), a od pete valjda uci i spanski. Mnogo fino dete, samo sto nista ne jede (ne znam racuna li mu se to u tragediju), mrsav kao glista. Drugo dete je pre neku godinu zaradilo master na LSE, gradi karijeru sebi u vladi svoje nove domovine, planira svadbu, a za igrice ne znam jel je interesuju. I kakav sad zakljucak ja da donosim? Da sva emigrantska deca nasih ljudi uce super (samo sto ne jedu puno)? 


  • 3

#5 EU_Sava

EU_Sava
  • Banned
  • 84 posts

Posted 26 May 2016 - 08:11

na mene je uticalo ono sto sam video, nisam izmislio

 

sudbna emigrantske dece je uvek teska , cak i kad uce dobro u skoli. skola nije sve


  • 0

#6 alberto.ascari

alberto.ascari
  • Members
  • 28,756 posts

Posted 26 May 2016 - 10:39

'Ajde ti nama kazi kakva je sudbina vrcinske dece? Odakle ti samo takve teme i ideje.....
  • 1

#7 EU_Sava

EU_Sava
  • Banned
  • 84 posts

Posted 26 May 2016 - 13:01

Onima koji imaju emocije, koji su socijalani, emigracija je teska.
Tesko se oprstati od baba i deda, otuda one scene po aerodromima.
Obrazovani ljudi najcesce imaju vece ambicije i sanse za zaradjivanje novca i statusa.
Obrazovani se bave ambicijama, nemaju vremena za emocije.
Studiranje traje.
Onima koji teze statusu, novcu, emigracija je laka.
Oni koji teze statusu imaju smao sebe i to im je dosta.

U porodicama gde se tezi statusu, novcu, deci je tesko, cak i kada
nisu emigrantske.
U vecini emigrantskih porordica tezi se statusu, novcu.
Mnogi emigranti mnogo lazu o svom zivotu.
Oni moraju da dokazu da nisu pogresili, da su uspeli.

Pred smrt, mnogi shvate da je trebalo da  ostanu, da se bore.
Mrze sebe.
Imao sam takve u familiji.

Zamislite sudbinu dece takvih ljudi.

Zamislite one tuzne ljude sto peru klozete po Minhenu.
Ili one sto imaju firme i kamione, ali nikad nisu posetili znamenitosti
svog grada u Nemackoj. Koliko oni tek nisu imali vremena za svoju decu.
Sta su tek oni morali da zrtvuju. Kako ne razumete? Nemate empatiju?


 


  • 1

#8 kronostime

kronostime
  • Banned
  • 27,590 posts

Posted 26 May 2016 - 13:34

Onima koji imaju emocije, koji su socijalani, emigracija je teska.
Tesko se oprstati od baba i deda, otuda one scene po aerodromima.
Obrazovani ljudi najcesce imaju vece ambicije i sanse za zaradjivanje novca i statusa.
Obrazovani se bave ambicijama, nemaju vremena za emocije.
Studiranje traje.
Onima koji teze statusu, novcu, emigracija je laka.
Oni koji teze statusu imaju smao sebe i to im je dosta.

U porodicama gde se tezi statusu, novcu, deci je tesko, cak i kada
nisu emigrantske.
U vecini emigrantskih porordica tezi se statusu, novcu.
Mnogi emigranti mnogo lazu o svom zivotu.
Oni moraju da dokazu da nisu pogresili, da su uspeli.

Pred smrt, mnogi shvate da je trebalo da  ostanu, da se bore.
Mrze sebe.
Imao sam takve u familiji.

Zamislite sudbinu dece takvih ljudi.

Zamislite one tuzne ljude sto peru klozete po Minhenu.
Ili one sto imaju firme i kamione, ali nikad nisu posetili znamenitosti
svog grada u Nemackoj. Koliko oni tek nisu imali vremena za svoju decu.
Sta su tek oni morali da zrtvuju. Kako ne razumete? Nemate empatiju?


 

 

 

 

Kisa pada u Zidanom Mostu


Pokraj pruge nabujala Sava
pozdrav peni nepoznatom gostu
na prozor mi naslonjena glava
kisa pada u Zidanom Mostu

O njoj mislim dok se muti reka
mladoj zeni koja kuci osta
rekla mi je da ce da me ceka
o njoj mislim kod Zidanog Mosta

Ici moram, na put zove marka
u daljinu sapucem rec prostu
oca, mater i sunasca jarka
kisa pada u Zidanom Mostu

Zasto stoji, kad li ce da krene
proklet bio, svega mi je dosta
nesto tesko sliva se u mene
tu, u vozu kod Zidanog Mosta

  • 0

#9 JTodor

JTodor
  • Members
  • 6 posts

Posted 26 May 2016 - 13:53

Mislim da jako preterujete, ovi opisi generalno su primenjljivi i u srbiji


  • 0

#10 San Nicola

San Nicola
  • Members
  • 2,283 posts

Posted 26 May 2016 - 14:00

Poticem iz porodice koja je spletom nesrecnih okolnosti koje su zadesile ove proklete prostore (ex Yu, a narocito Kosovo i Metohiju gde mi je vecina porodice i zivela i na koju se ovo sto cu napisati ponajvise i odnosi), i imam iz familije bukvalno na desetine porodica koji decenijama vec drobe emigrantski hleb od Perma u Rusiji preko Berlina, Den Haaga, ili Strassboura pa sve do New Yorka, Los Angelesa i Toronta. Mnogi od njih su otisli sa vec formiranim porodicama i "sitnom" ili vec decom u nekom Teenage dobu, a neki su "preko" osnovali porodice i dobili decu. Long story short, imam sasvim dovoljno licnih iskustava i saznanja da iznesem misljenje na ovu temu, mislim prilicno merodavno i relevantno.

 

Pitanje svih pitanja i sustina je u tome sta poneses iz svoje porodice, jer se retko desava da deca ne slede stopama svojih roditelja. Ne mislim u bukvalnom naravno, nego u sustinskom, kvalitativnom smislu. Lepo vaspitani, vredni i obzirni roditelji ce znati da podignu lepo vaspitanu, vrednu i obzirnu decu i na severnom polu. Nije sve u trcanju za novcem i poslovnom ambicijom, ali ta jurnjava za zaradom je mnogim "nasima" pomutila um i pomesala karte u sistemu vrednosti, pa su zaboravili taj obzir i odgovornost koju nosi roditeljstvo. Imam i takvih primera u porodici, ali ti kazem da na nekom slobodnom uzorku od nekoliko desetina porodica koje ovde pominjem ima takvih tri ili cetiri. Ali ne treba da ides u emigraciju da pronadjes nase ljude kojima su porodice u haosu, koji zanemaruju sustinu porodice (ne razumem pojedine zasto ih i osnivaju kad se ne staraju o njima), cija su deca zalutala i krenula stranputicom. Imas takvih pun Beograd, Novi Sad, Nis, Suboticu... I, najblaze receno, nije bas smisleno traziti razlog kolapsa neke nase emigrantske porodice u cinjenici da zive u "hladnom", tudjem okruzenju, nepoznatoj kulturi, okruzeni ljudima koje ne poznaju i koji ne zele (ili sa kojima ne zele) da se socijalizuju. Opet, zivot je danas i kod nas takav da svakog dana sve vise prepoznajem "zapadnjacki mentalitet" u konktekstu (nedostatka) socijalizacije narocito medju mladima, iskrenih prijateljstava, nekoristoljublja, jednom recju ljudskosti i uljudnosti. Kod nas odavno vise nema, ili ga ima neuporedivno manje nego pre 20 godina, onoga sto se sveobuhvatno i metaforicki oznacavalo kao "dusa slovenska". Sve dodatno "zacinjava" i ocajna ekonomska situacija, apsolutno beznadje koje vlada medju mladima, perspektiva koja se odavno izgubila izmedju praznih obecanja svake nove garniture vlasti i opet i nanovo izneverenih obecanja istih na kraju svakog mandata. Nego, da se vratim na sustinu...

 

U recimo 90 % porodica iz moje sire familije deca su (kuc-kuc u drvo) potpuno suprotan primer (dokaz) da se itekako i u emigraciji i "tudjini" moze podici normalno, vredno, i odgovorno dete koje od samog pocetka zna "ko je i sta je" ali zato vrlo brzo poprima ono najbolje iz zapadnjacke kulture i mentaliteta, kao sto su odgovornost, radne navike, postovanje svog i tudjeg vremena, samosvest o zdravlju i ocuvanju istog... Cinjenica da poznaju drugu kulturu, znaju druge jezike i sl. samo je pomogla mnogima od te dece da se bolje pozicioniraju, lakse sklapaju prijateljstva sa ostalim emigrantima i cesto sluze kao svojevrsan "most" ili spona izmedju ostale emigracije i domicilnog stanovnistva. Neki su od toga napravili i posao ili se bave "part time" poslovima u vezi sa tim. Opet, postoje velike emigracione zajednice "nasih" ljudi (mislim i na Srbiju ali i celu bivsu Jugu) koji se tamo druze manje ili vise, saradjuju, neretko i pomazu, ali generalno nije bas situacija takva kakvu si je opisao, mozda iz primera koji su vise izuzetak nego praksa.

 

Da li ce deca emigranata, odakle god da dolaze, govoriti svoj jezik, znati svoje poreklo, tradiciju, onoliko istorije koliko deca vec mogu da "svare", i da li ce biti usmereni na pravi sistem vrednosti i usvojiti najbolje iz dva sveta, to ponajmanje ili daleko manje zavisi od toga gde su. Imam primera da su klinci burazera od tetke u "hladnoj, sumornoj i depresivnoj" Holandiji, gde pride zive u delu grada sa vise emigranata iz Afrike i Azije nego "domacih" holandjana, gde se lake droge prodaju na kioscima a dzointi opusteno puse i na javnim mestima, dakle gde itekako ima "prilika" za zastranjivanje - i pored svega izrasli u jednom recju bolje mlade ljude nego klinci nekih rodjaka po Beogradu, Kraljevu, ili da ne idem dalje "od praga", ovde po Kosovskoj Mitrovici.

 

Sa druge strane, ono sto Nemacka, Holandija, ili SAD u poitivnom kontekstu mogu da pruze deci emigranata sigurno ne moze jedna Srbija - pocev od dobrog socijalnog programa, kvalitetnog obrazovanja, mogucnostima za zaposljenje i napretkom u karijeri, raspolozivim svim sadrzajima koji kvalitetom ispunjavaju slobodno vreme, kultura, sport, putovanja... Kao i uvek, pitanje je samo sta ko uzme u zivotu. Neko izabere da "uzme" belo, a neko priliku. Ni za jedno, ni za drugo, ne mora se ici u inostranstvo. I to je cela sustina.

 

Preterao sam ali tema me je nekako "povukla" zbog licnog iskustva. Izvinjavam se na preopsirnosti.


  • 0

#11 Aequitas

Aequitas
  • Members
  • 1 posts

Posted 31 May 2016 - 07:02

Poticem iz porodice koja je spletom nesrecnih okolnosti koje su zadesile ove proklete prostore (ex Yu, a narocito Kosovo i Metohiju gde mi je vecina porodice i zivela i na koju se ovo sto cu napisati ponajvise i odnosi), i imam iz familije bukvalno na desetine porodica koji decenijama vec drobe emigrantski hleb od Perma u Rusiji preko Berlina, Den Haaga, ili Strassboura pa sve do New Yorka, Los Angelesa i Toronta. Mnogi od njih su otisli sa vec formiranim porodicama i "sitnom" ili vec decom u nekom Teenage dobu, a neki su "preko" osnovali porodice i dobili decu. Long story short, imam sasvim dovoljno licnih iskustava i saznanja da iznesem misljenje na ovu temu, mislim prilicno merodavno i relevantno.

 

Pitanje svih pitanja i sustina je u tome sta poneses iz svoje porodice, jer se retko desava da deca ne slede stopama svojih roditelja. Ne mislim u bukvalnom naravno, nego u sustinskom, kvalitativnom smislu. Lepo vaspitani, vredni i obzirni roditelji ce znati da podignu lepo vaspitanu, vrednu i obzirnu decu i na severnom polu. Nije sve u trcanju za novcem i poslovnom ambicijom, ali ta jurnjava za zaradom je mnogim "nasima" pomutila um i pomesala karte u sistemu vrednosti, pa su zaboravili taj obzir i odgovornost koju nosi roditeljstvo. Imam i takvih primera u porodici, ali ti kazem da na nekom slobodnom uzorku od nekoliko desetina porodica koje ovde pominjem ima takvih tri ili cetiri. Ali ne treba da ides u emigraciju da pronadjes nase ljude kojima su porodice u haosu, koji zanemaruju sustinu porodice (ne razumem pojedine zasto ih i osnivaju kad se ne staraju o njima), cija su deca zalutala i krenula stranputicom. Imas takvih pun Beograd, Novi Sad, Nis, Suboticu... I, najblaze receno, nije bas smisleno traziti razlog kolapsa neke nase emigrantske porodice u cinjenici da zive u "hladnom", tudjem okruzenju, nepoznatoj kulturi, okruzeni ljudima koje ne poznaju i koji ne zele (ili sa kojima ne zele) da se socijalizuju. Opet, zivot je danas i kod nas takav da svakog dana sve vise prepoznajem "zapadnjacki mentalitet" u konktekstu (nedostatka) socijalizacije narocito medju mladima, iskrenih prijateljstava, nekoristoljublja, jednom recju ljudskosti i uljudnosti. Kod nas odavno vise nema, ili ga ima neuporedivno manje nego pre 20 godina, onoga sto se sveobuhvatno i metaforicki oznacavalo kao "dusa slovenska". Sve dodatno "zacinjava" i ocajna ekonomska situacija, apsolutno beznadje koje vlada medju mladima, perspektiva koja se odavno izgubila izmedju praznih obecanja svake nove garniture vlasti i opet i nanovo izneverenih obecanja istih na kraju svakog mandata. Nego, da se vratim na sustinu...

 

U recimo 90 % porodica iz moje sire familije deca su (kuc-kuc u drvo) potpuno suprotan primer (dokaz) da se itekako i u emigraciji i "tudjini" moze podici normalno, vredno, i odgovorno dete koje od samog pocetka zna "ko je i sta je" ali zato vrlo brzo poprima ono najbolje iz zapadnjacke kulture i mentaliteta, kao sto su odgovornost, radne navike, postovanje svog i tudjeg vremena, samosvest o zdravlju i ocuvanju istog... Cinjenica da poznaju drugu kulturu, znaju druge jezike i sl. samo je pomogla mnogima od te dece da se bolje pozicioniraju, lakse sklapaju prijateljstva sa ostalim emigrantima i cesto sluze kao svojevrsan "most" ili spona izmedju ostale emigracije i domicilnog stanovnistva. Neki su od toga napravili i posao ili se bave "part time" poslovima u vezi sa tim. Opet, postoje velike emigracione zajednice "nasih" ljudi (mislim i na Srbiju ali i celu bivsu Jugu) koji se tamo druze manje ili vise, saradjuju, neretko i pomazu, ali generalno nije bas situacija takva kakvu si je opisao, mozda iz primera koji su vise izuzetak nego praksa.

 

Da li ce deca emigranata, odakle god da dolaze, govoriti svoj jezik, znati svoje poreklo, tradiciju, onoliko istorije koliko deca vec mogu da "svare", i da li ce biti usmereni na pravi sistem vrednosti i usvojiti najbolje iz dva sveta, to ponajmanje ili daleko manje zavisi od toga gde su. Imam primera da su klinci burazera od tetke u "hladnoj, sumornoj i depresivnoj" Holandiji, gde pride zive u delu grada sa vise emigranata iz Afrike i Azije nego "domacih" holandjana, gde se lake droge prodaju na kioscima a dzointi opusteno puse i na javnim mestima, dakle gde itekako ima "prilika" za zastranjivanje - i pored svega izrasli u jednom recju bolje mlade ljude nego klinci nekih rodjaka po Beogradu, Kraljevu, ili da ne idem dalje "od praga", ovde po Kosovskoj Mitrovici.

 

Sa druge strane, ono sto Nemacka, Holandija, ili SAD u poitivnom kontekstu mogu da pruze deci emigranata sigurno ne moze jedna Srbija - pocev od dobrog socijalnog programa, kvalitetnog obrazovanja, mogucnostima za zaposljenje i napretkom u karijeri, raspolozivim svim sadrzajima koji kvalitetom ispunjavaju slobodno vreme, kultura, sport, putovanja... Kao i uvek, pitanje je samo sta ko uzme u zivotu. Neko izabere da "uzme" belo, a neko priliku. Ni za jedno, ni za drugo, ne mora se ici u inostranstvo. I to je cela sustina.

 

Preterao sam ali tema me je nekako "povukla" zbog licnog iskustva. Izvinjavam se na preopsirnosti.

 

Потпуно се слажем са овим. Одрастао сам у централној Калифорнији (САД) од кад сам девет година стар и успео сам да кроз своју породицу научим или бар да имам неку идеју Српства. Да њих нисам слушао данас не би приачао језик. У питању су родитељи и какве су вредности... као што кажеш. Моја породица уопште није имала пуно пара... само срећу и жељу да напредује. Кроз то, добре односе у блиској породици и мотивације успех је могућ.

 

Такође сам, кроз живот следећих деветнест година у овој земљи научио колко значи бити отворен новим идејама, људима, култура, итд. Такво искуство не можеш купити. И због тога сам захвалан родитељима и какву перспективу су ми да ли света. Једина ствар шта ме мучи... са двадесетосам година видим како многи наши узимају лошије ствари од запада а не ту перспективу које даје богатсво једном уму где човек може да нешто направи од себе. То је за мене главна критика. Али онда и следи питање... како имати ту динамичну перспективу живота ако никад ниси изашао из своје земље?


  • 0

#12 cyberwor/L/d

cyberwor/L/d
  • Members
  • 12,762 posts

Posted 31 May 2016 - 09:52

Једина ствар шта ме мучи... са двадесетосам година видим како многи наши узимају лошије ствари од запада а не ту перспективу које даје богатсво једном уму где човек може да нешто направи од себе. То је за мене главна критика.


Nema sta da te muci. Ljudi uvek uzimaju od svega ono sto njima treba i sto misle da je dobro za njih. Svako zivi sa svojim izborom i svaka ptica svome jatu. Ti samo mozes da napravis licni otklon od stvari koje smatras losim stvarima. 

 

Али онда и следи питање... како имати ту динамичну перспективу живота ако никад ниси изашао из своје земље?

To sto neko izadje iz zemlje ne znaci da ce da izadje i iz neke svoje perspektive. 

A opet, jedan Fernando Pessoa nije nikada mrdnuo iz Lisabona a onakvu (!) perspektivu razvio. 

 

Cesto se pominju ove generacije rodjene 90-ih koje su odrasle u izolaciji. 

Jeste steta sto mnoga deca nisu imala priliku da vide malo sveta ali kad bolje razmislis ... 

... a sta su to pa videli mnogi njihovi roditelji koji su imali priliku da malo putuju osim sto su trcali od izloga do izloga po svetskim gradovima? 

 

Relativno nedavno ode grupa beogradskih farmaceuta i lekara na placen put u Budimpestu. Tri dana ih ne mozes pohvatati jer se izlomise od radnje do radnje. Osoba koja mi to prica je sama setala i uzivala u gradu (zato je i krenula na put). U povratku svi srecno napakovani do zuba pa je u cudu gledaju kako se vraca nazad sa istom vikend-torbom sa kojom je krenula ("Koleginice, a sta ste vi kupili?).

 

Po cemu se to razlikuje od onih stampeda na Trst u ona tzv srecnija vremena? Da nisu mozda odlazili da uzivaju u odlicnoj kafi u Caffè degli Specchi gde je uzivao i James Joyce (a i Rilke i Kafka) i hvataju inspiraciju/sire perspektivu? 


  • 4

#13 JTodor

JTodor
  • Members
  • 6 posts

Posted 31 May 2016 - 14:02

Nema sta da te muci. Ljudi uvek uzimaju od svega ono sto njima treba i sto misle da je dobro za njih. Svako zivi sa svojim izborom i svaka ptica svome jatu. Ti samo mozes da napravis licni otklon od stvari koje smatras losim stvarima. 

 

To sto neko izadje iz zemlje ne znaci da ce da izadje i iz neke svoje perspektive. 

A opet, jedan Fernando Pessoa nije nikada mrdnuo iz Lisabona a onakvu (!) perspektivu razvio. 

 

Cesto se pominju ove generacije rodjene 90-ih koje su odrasle u izolaciji. 

Jeste steta sto mnoga deca nisu imala priliku da vide malo sveta ali kad bolje razmislis ... 

... a sta su to pa videli mnogi njihovi roditelji koji su imali priliku da malo putuju osim sto su trcali od izloga do izloga po svetskim gradovima? 

 

Relativno nedavno ode grupa beogradskih farmaceuta i lekara na placen put u Budimpestu. Tri dana ih ne mozes pohvatati jer se izlomise od radnje do radnje. Osoba koja mi to prica je sama setala i uzivala u gradu (zato je i krenula na put). U povratku svi srecno napakovani do zuba pa je u cudu gledaju kako se vraca nazad sa istom vikend-torbom sa kojom je krenula ("Koleginice, a sta ste vi kupili?).

 

Po cemu se to razlikuje od onih stampeda na Trst u ona tzv srecnija vremena? Da nisu mozda odlazili da uzivaju u odlicnoj kafi u Caffè degli Specchi gde je uzivao i James Joyce (a i Rilke i Kafka) i hvataju inspiraciju/sire perspektivu? 

konačno neko uboo suštinu, ti ljudi i da su u srbiji imali posao, ponovo bi bili loši roditelji.


  • 0

#14 Denis Jasharevic

Denis Jasharevic
  • Members
  • 10,018 posts

Posted 31 May 2016 - 19:07

Потпуно се слажем са овим. Одрастао сам у централној Калифорнији (САД) од кад сам девет година стар и успео сам да кроз своју породицу научим или бар да имам неку идеју Српства. Да њих нисам слушао данас не би приачао језик. У питању су родитељи и какве су вредности... као што кажеш. Моја породица уопште није имала пуно пара... само срећу и жељу да напредује. Кроз то, добре односе у блиској породици и мотивације успех је могућ.

Такође сам, кроз живот следећих деветнест година у овој земљи научио колко значи бити отворен новим идејама, људима, култура, итд. Такво искуство не можеш купити. И због тога сам захвалан родитељима и какву перспективу су ми да ли света. Једина ствар шта ме мучи... са двадесетосам година видим како многи наши узимају лошије ствари од запада а не ту перспективу које даје богатсво једном уму где човек може да нешто направи од себе. То је за мене главна критика. Али онда и следи питање... како имати ту динамичну перспективу живота ако никад ниси изашао из своје земље?


Ja kao roditelj ne znam shta je to srpstvo .... pa ne mogu deci ni da prenesem. Bez ikakve zajebancije .... shta je to? Kako se prenosi i zashto, shta ce tachno, osim josh jednog jezika, shto je OK, to razumem ali optiram za neki vazniji jezik, deca dobiti sa tim srpstvom koje ce svakako za par generacija nestati?
  • 0

#15 alberto.ascari

alberto.ascari
  • Members
  • 28,756 posts

Posted 31 May 2016 - 20:24

Ja kao roditelj ne znam shta je to srpstvo .... pa ne mogu deci ni da prenesem. Bez ikakve zajebancije .... shta je to? Kako se prenosi i zashto, shta ce tachno, osim josh jednog jezika, shto je OK, to razumem ali optiram za neki vazniji jezik, deca dobiti sa tim srpstvom koje ce svakako za par generacija nestati?

 

Ybmliga, uze mi reč iz usta, srpstvo, tačnije Srpstvo, dagaybm ako znam šta je...

 

Ideja Srpstva, ima li to u nekom naučnom leksikonu, ili bar na Wiki?


  • 0