Potpuno netočno i još jedna paranoidna floskula. U slučaju pada kvalitete ili prevare ti "veliki brendovi" mogu staviti ključ u bravu, pogotovo kad je riječ o flagship proizvodima.
Posljednji skandal s, relativno benignom prevarom oko softwarea za kontrolu ispušnih plinova na određenim modelima VW, pokazao je kakve pogubne posljedice za konzorcij može imati pokušaj nepoštivanja potrošača. Cijela priča, koja se odnosila na neke diesel modele namijenjene za prodaju u USA, koštala je VW grupu (do sada) oko 25 milijardi dolara. Zamisli da se netko poigra sa kvalitetom Lamborghinija, Porschea ili Bentleya. VW bi istog trena mogao na doboš.
U pivskoj industriji, Leffe je za InBev ono što je za VW Porsche.
Čak se i notorni CCCP, čuven po svakoj vrsti prevare i muljaže, kad su prehrambeni proizvodi u pitanju, jako čuvao da održi visoku kvalitetu izvoznog kavijara. S takvim stvarima se ne igra.
Ali, antiglobalistima i sličnoj ekipi je "opštepoznato" da su velike kompanije radi globalnog prisustva spremne da žrtvuju kvalitetu svojih najboljih proizvoda, kvalitetu za koju garantiraju država i agencije EU, između ostalog.
Nepotrebno zustra reakcija i jos nepotrebnije dodavanje ideologije u pricu o pivu.
A pivo je roba siroke potrosnje i zato je uporediva s kozmetikom i cokoladom, ali ne i s automobilskom idustrijom, gde je zarada (a time i potencijalni gubitak) daleko veca nego na flasi piva ili pakovanju sampona.
Razumem da si emotivno vezan za neka belgijska piva, bas kao sto sam i ja za neke kozmeticke proizvode koji su nekad bili pojam kvaliteta, ali danas valja pogledati onu nalepnicu sa zadnje strane pakovanja, gde sitnim slovima pise ko je ustvari prozvodjac. Na jedan nacin se stiti sam origanalni proizvodjac od falsifikata, a na drugi ime prodato u vidu licence za proizvodnju.
A cak i kad je isti prizvodjac, pojedine osobine proizvoda se prilagodjavaju razlicitim trzistima. Uostalom, na ovom forumu smo imali svojevremeno raspravu o tome. Secam se da je primer bio deterdzent Ariel, koji se bitno razlikuje u pojedinim zemljama. Razlog je pre svega cena, jer trzista u npr istocnoj Evropi nisu jednako platezno sposobna kao ona u zapadnoj, ali tu su i neke druge osobine tipa ukus i aroma kod prehrambenih, a miris kod kozmetickih proizvoda.
Prema tome, o´ladi s globalizacijom, jer sam sebi skaces u stomak. Proizvodjaci robe siroke potrosnje se prilagodjavaju lokalnim trzistima, da bi globalno opstali. Ako bi insistirali na identicnom kvalitetu, na globalnom trzistu ne bi imali sta da traze, ni zbog cene, a ni zbog preferencija lokalnog stanovnistva, kojem su ti proizvodi prvenstveno i namenjeni.
Sad stvarno ne bih vise da vam trolujem pricu o pivu, ali je cinjenica da se kod svetski poznatih brendova u razlicitim delovima sveta ne moze ocekivati ni ista cena, ni isti kvalitet. No to je svesna odluka vlasnika brenda i nema sanse da bi neki od njih dozvolio da mu belosvetske lokalne pivare (kozmeticke kuce, konditorska industrija...) kvare imidz, a da on nad tim nema kontrolu i da nije prethodno uradio dobru cost-benefit analizu.