Dosao sam na ideju za novi topik.
Kao sto astronomi sa potcenjivanjem gledaju na astrologiju, tako (iskreno) i matematicari sa potcenjivanjem gledaju na sve ostale oblasti nauke.
Meni kao matematicaru i astronomija i fizika izgledaju blentavo. Kada bi se iz kvantne teorije izbacili operatori, spinori, teorija grupa, sta bi od nje ostalo? Ne bi ostalo apsolutno nista. Stoga kakvo je znanje o svetu kojim ova teorija raspolaze? Nikakvo. Jedino sto ovakvu fiziku razlikuje od pitagorejskog misticizma je cinjenica da eksperimenti pokazuju da ona u praksi ipak funkcionise (kao sto i statistika u praksi potvrdjuje astrologiju).
Fizika cvrstog stanja. Gomila neegzaktnih stvari i haoticnih procesa...
Astronomija. Zbog cega se nauka koja propoveda o 80% misteriozne materije i 120% nepoznate energije smatra naukom? Da li je ovde problem u materiji, spektroskopiji, teoriji gravitacije, ili necem setvrtom?
Astrofizika je zasnovana na verovanju da zakoni fizike vaze podjednako u svim delovima vasione, koje nije utemeljeno ni na kakvim cinjenicama (stavise cinjenice mu se otvoreno suprotstavljaju, ali tim gore po njih).
Ovaj misticni princip jedinstva kosmosa u koji astronomi veruju (koji se inace neopravdano pripisuje astrologiji - astrologija govori o vrlo egzaktnim i merljivim stvarima vezanim za solarni sistem) je idejni ekvivalent panteizmu.
Sta mislite o ovome?
Fizika koristi matematiku kao torbu sa alatom, da bi formirala teorije koje opisuju svet oko nas, onakav kakav nam se empirijski pokazuje.
Velikani kvantne mehanike su, suočeni sa rezultatima opservacija, odabrali matematičke metode koje su im bile na raspoalaganju da bi formirali teorije.
U velikom broju slučajeva, fizičari su otišli i korak dalje i razvili nove matematičke metode jer su im u tom trenutku bile potrebne, i time uveliko zadužili matematiku. Mnoga velika imena iz istorije matematike su bili i fizičari.
Kvantna mehanika bi mogla da postoji i bez teorija grupa, ali bi ono što izračunaš na jednom listu A4 formata morao da računaš na dvadesetak strana, a fizičari su poslovično lenji ljudi i iz matematike uzimaju ono za šta smatraju da je "right tool for the job", dakle najbrži i najefikasniji put do rešenja. Occam's razor, all the way.
Fizika ne traži Istinu i Dubinu, to je posao filozofije i religije. Fizika traži zakonitosti u svetu oko nas i pokušava da ih opiše matematičkim modelima, to je sve.
Fejnman je to uporedio sa gledanjem partije šaha, a nemaš pojma koje je koja figura, kako se kreću, šta je cilj, već gledaš, beležiš i otkrivaš pravila. Eno, onih osam malih u prvom redu smeju samo po jedno polje unapred, napadaju ukoso, a u prvom potezu smeju, ali ne moraju, da idu dva polja odjednom. wow...
I da, od nekih principa treba početi. Recimo, od postulata indukcije; ako je Njutnov zakon važio juče i prekjuče, valjda će i sutra da važi, neće valjda formula preko noći da se promeni. Valjda će i sutra jabuke da padaju nadole, kao oduvek, a ne odjednom uvis. Za to ne postoje garancije, pa zato moramo to da postuliramo, od nečega treba krenuti.
Isto važi i za principe jedinstva kosmosa, očuvanja materije i energije ... Za sada je tako, to su međe igrališta. Ako priroda fizičare ikada suoči sa merljivim efektima koji to pobijaju, to će biti fešta među fizičarima, sve laboratorije i instituti će biti iskićeni balonima - evo opet posla i zagonetki na pretek.