Znamo svi sa kakvim se problemima susreće Venecuela. Ipak, ona, i pored svih problema oko eksplatacije nafte (dosta skupa i komplikovana eksplatacija), proizvodi i prodaje dovoljno nafte da bi mogla da obezbedi makar solidan život svojim građanima. Pitanje je zašto se to, ipak, ne dešava i gde odlazi novac koji se sliva od prodaje nafte i ogromnih kredita koje je Venecuela uzela od Kine i Rusije. Naravno, korupcija i nestručno upravljanje odnose veliki deo prihoda. Opšte je poznato u kom luksuzu žive članovi porodice pokojnog predsednika Čaveza i sadašnjeg para na čelu države Maduro - Flores ali i ostalih visokih državnih funkcionera. Međutim, neću sad pisati mnogo o tome, ovom prilikom ću pisati o trošenju tog novca na razne besmislne kupovine uticaja širom sveta.
Pokojni Čavez je maštao o tome da se njegova tzv. bolivarska revolucija proširi širom američkog kontinenta, pa što da ne i po celom svetu. On je umislio da je novi Če Gevara, čija je misija širenje revolucije i ideologije poznate pod nazivom Socijalizam 21. veka. Prihode od nafte koristio je za finansiranje tog svog poduhvata, a kasnije nije bilo dovoljno pa su morali da se pridodaju prihodi od trgovine drogom ali o tome neki drugi put. Na platnom spisku Venecuele našli su se razni komunistički pokreti, partije širom američkog kontinenta, u glavnom članice tzv. Foro de Sao Paolo, organizacije koja okuplja komunističke pokrete sa američkog kontinenta. Na Čavezovu sreću, a nesreću Venecuele, mnogi od tih organizacija su došle na vlast širom latinske Amerike. Međutim, većina tih država su bile prilično siromašne, a skoro sve su oskudevale u energetskim resursima, pa je valjalo sada pomoći da se bratske partije održe na vlasti što je uključivalo, pored finansiranja tih partija, sada i finansiranje samih država. Tako su Venecuelanci, bez da ih je iko pitao, postali glavni sponzori latinoameričkih "crvenih revolucija" . Pored svega ovoga tu je, naravno, i Kuba. Zemlja koja je totalno propala kolapsom komunizma 90-tih godina, a ona predstavlja simbol latinoameričkog komunizma i tzv. borbe protiv imperijalizma. Kako pustiti da uzori propadaju, moralo se pomoći i njima, tako da Venecuela postaje glavni sponzor Kube, a kako je vreme prolazilo praktično postaje kubanska kolonija. Za razliku od svog prethodnika, Maduro nije imao globalne, a čik ni kontinentalne ambicije. Njega je interesovalo samo da pljačka, krka i ispunjava svoju osnovnu dužnost koju je imao kao kubanski agent, a to je pomoć državi koja ga je na tu funkciju i progurala.
Da bi sve to formalizovali osnovana je jedna od najbesmislenijih organizacija ikada, Petrokaribi. Ova organizacija broji 17 članica iz karipskog regiona, ranije je brojala i više ali su neke države napustile. Saradnja unutar organizacije se svodi na to da Venecuela, državama članicama, prodaje naftu sa popustom koji ide i do 95% uz mogućnost odloženog plaćanja na 25 godina sa grejs periodom od dve godine i kamatom od 1%. Ovako nešto je mogao da napravi samo neko ko je potpuni idiot, a rukovodstvo Venecuele to, očigledno, jeste. Pored ove napravljena je još jedna besmislena organizacija pod imenom Alba,čija je, takođe, osnovna svrha izvlačenje nafte i novca iz Venecuele.
Sve bi to bilo dobro da u nekim latinoameričkim državama komunisti nikako nisu moglu da dođu na vlast na legalan način. Jedna od tih država je i sused Venecuele, zemlja sa kojom deli dugačku granicu, Kolumbija. Naime, Kolumbija je izrazito desno i pro američki orjentisana država u kojoj levica nikad nije mogla da dođe na vlast. U jednom momentu je čak bila i jedina država Južne Amerike u kojoj na vlasti nije bila levica. Nikakvo finansiranje levičarskih političkih partija nije moglo da promeni situaciju u Kolumbiji. U takvoj situaciji Čavez, a još više njego naslednik Maduro, su se okrenuli finansiranju terorizma tako da su se na njihovm platnom spisku našli i organizacija FARC, a posle njegovog rasformiranja tzv. disidenti FARC-a, i zloglasni ELN. Venecuelanske vlasti su jako duboko zagazile u svet finansiranja terorizma tako da su se na njihovom platnom spisku našle i neke druge, manje, levičarske terorističke organizacije na američkom kontinentu. Kako im je američki kontinent bio mali uspostavili su saradnju i sa terorističkim organizacijama sa bliskog istoka, pre svega sa Hezbolahom ali i sa palestinskim terorističkim organizacijama. O ovome opštirnije u nekom od narednih postova.