Svako ko se ikada imao priliku sresti sa Novim zavetom i molitvenicima u izdanju SPC, mogao je primetiti mnoštvo nerazumljivih reči kao što su: ovaplotiti se (uteloviti se), prisnod(j)eva (uvek deva tj. devica, kod naših katolika vazdad(j)evica; djeva se nameće i u ekavskim tekstovima iako bi prirodno bilo deva), pogreben (sahranjen) itd.
Iako kao dugogodišnji pravoslavni vernik već dugo koristim izdanja SPC, čak se i danas često srećem sa nepoznatim rečima crkvenoslovenskog, grčkog i inog porekla, pa sam prisiljen dopisivati u molitvenike i druga izdanja srpske prevode. Kako dolazim do srpskih prevoda? Korištenjem srpsko-engleskog teološkog rečnika: http://www.svetosavl...EngSrbEng01.htm , stranih molitvenika i slično.
Da bih razumeo srpska izdanja prisiljen sam koristiti strane molitvenike!
A Novi zavet u izdanju SPC je ravan katastrofi. Usiljeni i kvazistarinski stil, korištenje grčke reči Logos za Reč Božiju. Ako se htelo naglasiti da se radi o Isusu Hristu i muškom rodu, mogli su staviti napomenu ispod teksta ili On u zagradi da se naglasi o čemu se radi. Kako bi npr. to izgledalo za prvu glavu Jevanđelja po Jovanu: 1 U početku beše (On,) Reč, i Reč beše kod Boga i (On,) Reč, beše Bog. 2 (On,) Reč, beše u početku kod Boga.
O nametanju isključivo varijante Hristos, iako je i Hrist dozvoljeno po pravopisu i pravopisnom rečniku, najcrnjem nacionalizmu i drugim nedoličnim pojavama drugi put.
Edited by Veroljub, 09 December 2015 - 15:20.