Nega pacijenata i naročito, postoperativna nega, su rak rana srbijanskog zdravstva. I to poodavno.
Delom je to zbog manjka kadra, delom zbog nedostatka opreme i osnovnih sredstava.
Ali (!), morali bi barem da znaju (osnovnim sredstvom mozgom) da ruke treba da peru.
Mesecima sam samo gledala kako to konsekvetno ne rade a idu od pacijenta do pacijenta.
I to sam zapazila u vise zdravstvenih ustanova.
Doneses im najosnovnije sredstvo za rad - sapun i rukavice (to cesto nemaju) i opet nista.
Da ne pominjem sestre smrdulje kojima padne lek na onaj strokavi pod a one ga samo uzmu i daju pacijentu.
Cast izuzecima! I njih sam videla kako se lome u onom opstem rasulu.
Ko u Srbiji nema kintu da privatno obavi sve sto moze, tog bolje da strefi momentalna smrt.
Ali kad obavis sve to privatno a odlican hirurg ti zakaze operaciju u drzavnoj bolnici (jer tamo operise) onda je to loto.
Ne zbog njega. On uradi odlican posao ali posle ostajes na milost i nemilost kojekakvim med. sestrrama i bratovima.
Vec u bolnickoj sobi vidis klasne razlike jer mnogo toga zavisi od toga da li pacijent ima novac za sve sto treba .
A i sestre se vise trude oko onih cije su natkasne pune (svasta tamo sam moras da nabavis za negu pacijenta).