Pozdrav 
Reših da se i ja uključim, ipak je tema moj master rad i istraživanje koje se realizuje u tu svrhu(zbog nedostatka vremena za ovaj vid aktivnosti muž mi pomaže ali vidim da se zakomplikovalo) 
Zovem se Una Radovanović Nenadić i studentkinja sam master akademskih studija na Kriminalističko-policijskoj akademiji - Forenzičko inženjerstvo. Po zanimanju sam diplomirani defektolog, odnosno nepostojeći specijalni pedagog (Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju - smer Prevencija i tretman poremećaja ponašanja (u slobodnoj interpretaciji oni koji treba da rade po zatvorima, centrima za socijalni rad, školama, i sl. kako bi postojala prevencija poremećaja ponašanja, delinkvencije, kriminala i bolesti zavisnosti, kao i rad sa osobama koje već ispoljavaju takva ponašanja). Nakon osnovnih, upisah master studije na matičnom fakultetu, na KPA i na Univerzitetu u Beogradu - Terorizam, organizovani kriminal i bezbednost.
Sam bioterorizam me veoma zanima, kao fenomen sa kojim nisam bila preterano upoznata, a što više čitam i učim o njemu postaje mi sve interesantniji. Kako sa aspekta osobe koja je naučena da traži uzrok problemu, tako i sa aspekta svih onih nauka koje sam tokom studija "dotakla" (realno, neke manje, a neke više). Dakle, zanimaju me povodi za takav vid ratovanja, kakve su te osobe koje na taj način žele da ostvaruju svoje ciljeve, koji su to ciljevi (kako manji, tako i oni globalni), na šta su sve spremni i u kojoj meri, preko bezbednosnih rizika, tehnika i oružja koje se primenjuju i usavršavaju, do savremenog oružja za masovnu destrukciju (pored biološkog imamo hemijsko i nuklearno kao mnogo poznatije).
Imala sam priliku da na Akademiji "zađem" u genetičko inženjerstvo (zađem zato što smatram da ma koliko učila ja o tome, ne mogu imati podjednako znanje kao neko ko se školovao godinama) i fascinirale su me mogućnosti korišćenja ove predivne nauke u svrhu bioterorizma, te se i odlučih za takvu temu rada.
Uvidevši da su zarazne bolesti korišćene i pre mnogo vekova prilikom ratovanja i da SAD, Rusija, Iran, Irak, Sirija i mnoge druge zemlje decenijama imaju laboratorije u kojima skladište biološke agense (količine se mere tonama, a grami mogu dovesti do epidemija), shvatila sam da je neophodno raditi na širenju svesti javnosti o potencijalnim rizicima.
I to, svakako, ne sa namerom kreiranja masovne panike, već kako bi se ona sprečila. Naime, ukoliko smo upoznati sa tim kako možemo da prepoznamo bioteroristički napad (jer, budimo realni, njih je malo teže predvideti zbog prirode oružja koje se koristi i prirode napada - terorizam), moćićemo i da adekvatno reagujemo. Masovna panika i izazivanje straha je jedan od glavnih ciljeva terorizma (strahom naroda se vlade stavljaju u položaj u kome moraju da udovolje zahtevima terorista), neki autori navode i da je strah i cilj, svrha ali i sredstvo terorista, te predupređivanjem tog straha možemo ih donekle i osujetiti, zar ne?
Takođe, ukoliko znamo, kao narod, koje bolesti se mogu koristiti i na koji način, znaćemo da se, u makar nekoj meri, zaštitimo od epidemije (znate ono, pranje ruku, jesti sa čistih površina i ostalo, što nam uvek govore, a retko ko od nas je to ispoštovao baš svaki put).
Uostalom, zašto bi bilo loše da se počne "pre vremena" baviti nečim što postoji u svetu?
Bez podataka o znanju građana ne mogu da navedem u master radu da je potrebno edukovati (obrazovati, školovati, informisati...) ih o ovoj temi. Plus, ko sam ja da navedem tako nešto samo zato što ja tako smatram.
Stoga, radim istraživanje da vidim šta građani znaju o bioterorizmu i korišćenju genetskog inženjerstva u njegovu svrhu. Oni koji su ikada sastavljali anketu (meni ovo nije prva, što me nije posebno pripremilo, jer je sastavljanje svake ankete postupak sam za sebe - neko je već komentarisao o načinu validiranja) pri čemu im je ciljna populacija građanstvo, znaju da je veoma nezahvalno sročiti je tako da svima sve bude jasno i da svi budu zadovoljni formulacijom. Tako je bilo i meni, naročito što su i bioterorizam i genetičko inženjerstvo ne tako dobro poznati široj javnosti.
Sam upitnik treba da obuhvati mnogo više aspekata ovog fenomena, međutim, veliki broj ljudi ne želi da popuni anketu, preduge su im, ne razumeju, nemaju vremena, ne zanima ih. Kako ću jedan deo istraživanja raditi na ulicama Beograda, a zbog materijalnog aspekta (sama finansiram, nije ničiji projekat) ne mogu priuštiti da putujem po Srbiji i danima "tražim" osobe voljne da popune upitnik od 50 pitanja, morala sam da se zadovoljim jednostavnijim upitnikom, skromnim brojem ispitanika koje ćemo anketirati i korišćenjem interneta (koliko pozitivnih, toliko ima i negativnih strana ovakvog vida istraživanja) kao medija za sticanje što većeg uzorka. Logično je, što je veći broj ispitanika, to je realnija i slika koju ću dobiti...
Ovo radim iz ljubavi prema nauci i želje da na neki način doprinesem našem društvu.
Neki od vas će ga smatrati besmislenim i preksočiti postove. Ima i onih koji će me napadati (dobronamerne komentare i konstruktivne predloge ne podrazumevam pod napadanjem). Ima i onih koji relevantnijom temom smatraju novi par silikona poznate starlete ili ko je sa kim i šta radio u "Parovima", pa će se time baviti i raspredati po društvenim mrežama. Neki od vas će prepoznati moju želju i ceniti uloženi rad, te će mi pomoći popunjavanjem upitnika i deljenjem istog po društvenim mrežama.
Svi smo mi različiti, ali da nije tako, meni ne bi ni trebalo istraživanje 
Srdačan pozdrav dobri ljudi 
P.S. Za zainteresovane, link ankete je : https://docs.google...._g5YPk/viewform
Edited by nikolan83, 01 August 2015 - 02:01.