Nova serija USA Network kanala (Dr. Haus, Grejslend...), počela sa emitovanjem 24. juna, emtiuje se jednom nedeljno, prva sezona će imati deset epizoda. Snimanje druge sezone je odobreno.
Sin(e)opsis:
Glavni lik, Eliot (Rami Malek), je inženjer za informacionu bezbednost u kompaniji koja je IT podizvođač za multinacionalne gigante, između ostalog i za sveprisutnu kompaniju prigodnog imena, Evil Corp. (aluzija na Apple sa logotipom koji neodoljivo podseća na Enron). To je ono što radi preko dana. Tokom noći, Eliot je haker koji ispravlja krive Drine tako što prati dilere, pedofile, momke bivših devojaka i sve one koji su u kontaktu s ljudima koji mu nešto znače u životu. I tokom dana i tokom noći, Eliot je cinični, asocijalni, napaćeni mladić koji živi s ribicom koju zove Qwerty. Sve preko ovoga bi bilo previše informacija.
Komentar:
Serija je već zaradila popriličan broj fanova širom sveta, ocenu 9.4 na IMDb, pa čak i jednu nagradu. U čemu je fora? Mr. Robot zasad ima sve elemente kvalitetne serije kakve gledamo poslednjih godina, pa i pre toga. Ima glavnu priču (vodilju) koja prožima celu sezonu (barem tako deluje, i bilo bi glupo da se od toga odustane), jednu do dve igrane priče po epizodi (probleme koji se pojavljuju i rešavaju tokom 48 minuta) i obrasce (seanse kod psihologa, izgradnja odnosa s ljudima u neposrednom okruženju). Ništa što već nismo gledali tokom poslednjih nekoliko sezona Dosijea X devedesetih.
Po čemu se onda Mr. Robot razlikuje od ostalih serija? Prvo, radnja se praktično odvija bez zaustavljanja - previše je detalja na koje treba obratiti pažnju, dosta likova se pojavljuje iznova i iznova, tako da neki za koje mislimo da su marginalni već u narednoj epizodi mogu da postanu veoma bitni za razumevanje toka priče. Glavna priča brzo se komplikuje. Zatim, likovi su živopisni, a relativno nepoznati glumci (osim za pratioce serija) ih izvode više nego profesionalno. Čak je i Kristijan Slejter svarljiv u takvoj ekipi. Treće, potrebno je poznavati IT terminologiju malo iznad prosečnog poznavanja - opet veoma bitno za razumevanje priče. Četvrto, muzička podloga je besprekorno odabrana, dok su slike kontrasta Njujorka perfektno prikazane. Na kraju, svakom će se sigurno dopasti unutrašnji monolozi glavnog lika (ispraćeni autentičnim snimcima) u kojima je dosad stigao da opiči neke od stubova modernog američkog i globalnog društva.
Uticaj Palahnjukovog Borilačkog kluba i Murove V kao vendeta je nesumnjiv, ali taj spoj u Mr. Robotu ima sinergijski efekat, tako da će poštovaoci ovih dela brzo preći preko toga da je iz njih nešto pozajmljeno. U vremenu u kojem je jako teško biti originalan, Mr. Robot besprekorno balansira na žici uspeha.