Jedan od najlepših trenutaka u toku dana je svakako zalazak Sunca.
Nekoliko minuta pre nego što potone za horizontom, nebo se oboji u purpurne, narandžaste i crvene nijanse.
Sunce je zvezda najbliža našoj zemlji. Svetlost sa Sunca je bela, ali zbog raspršenja svetlosti u zemljinoj atmosferi izgleda žuto na plavoj podlozi neba…
Bernardova zvezda je najbliža zvezda koju mozemo videti sa severne hemisfere…
Sirius je najsjajnija zvezda na noćnom nebu…
I kada podignemo glavu i pogledamo ka nebu, verujem da nismo ni svesni koliko različitih zvezda vidimo, ali za mene postoji jedna posebna.
Najlepša, najveća, najsjajnija, jedna jedina, Crvena Zvezda.
Mogu vam o njoj pricati satima, danima, čini mi se bez prestanka.
Znate, ta Zvezda je jedno čudo. Čudo koje vas očarava, nosi, melje, ispunjava u svakom smislu te reči... uzdiže, čini boljim čovekom, tera vas na greške.
Bolna, ali istovremeno i beskrajno lepa i draga priča koja vas je osvojila kada ste znali samo za reč ljubav.
Nevina, dečija priča koja vas je obeležila za ceo život.
Ona budi u vama ona najdublja i najiskrenija osećanja.
U istom momentu vas suvereno drži na zemlji i baca u neslućene visine.
Pokazuje vam život u toliko novih boja.
Pokazuje kako život zapravo može biti jednostavan, prost i lep.
Kako je za sreću potrebno tako malo.
Pitala bih vas: “Šta je za vas Crvena Zvezda”?
Jednom i mene pitaše, ja rekoh im:
“Kada bi Zvezda bila knjiga, znate li kako bih je opisala?
Red smeha, red suza, red smeha, red suza... I veliko žaljenje što nisam ranije naučila da čitam”.
“Kada bi Zvezda bila slika, znate li kako bih je opisala?
Nijansa svelte tempere, nijansa tamne tempere, nijansa svelte tempere… I veliko žaljenje što nisam ranije naučila da crtam”.
“Kada bi Zvezda bila pesma, znate li kako bih je opisala?
Stih ljubavi, stih patnje, stih ljubavi, stih patnje… I veliko žaljenje što nisam ranije naučila da pevam”.
I pre nego što pomislite da su ovi redovi možda ispisani na pogrešnom mestu, znajte da nisu.
Pišem vam baš o toj Crvenoj Zvezdi. Za mene najvećem klubu na svetu.
Klubu koji je rastao, padao, posrtao i nikada nije ostao sam.
Kada pogledam unazad par godina, priznajem, ne bude mi lako. Toliko pogrešnih poteza, teških godina, velikih i ne toliko velikih igrača, trenera, uprava.
A opet je svaki dan bio popunjen sa njom.
Prethodna sezona je bila specifična. Da li je i koliko bila uspešna, otkriće nam sezona pred nama.
Gledali smo posle dugo godina našu decu na travi Rajka Mitića. Gledali i bili ponosni na njih.
Atmosfera oko kluba među navijačima, nakon osvojene titule u sezoni 2013/14, je prilično splasnula.
Sezona 2013/2014 je, slobodna sam reći, bila jedna od najlepših, jer je taj trofej šampiona države jedan od najteže osvojenih trofeja u istoriji kluba, u potpuno neljudskim uslovima.
I taj trofej je zapravo jedna od onih mnogobrojnih divnih priča ispričanih na travi našeg Rajka..
Nova sezona nosi sa sobom nove izazove.
Imamo razloga za optimizam. Imamo trenera koji je sanjao kao i mi, mlade igrače koji je vole beskrajno, nas navijače..
Vere i ljubavi ne sme da nam izostane.. i neće.
Jedna jesen u Evropi i titula..
Vidimo se na Rajku Mitiću… znate kako kažu:
''Ovde su najbolji padali, ovde su najbolji stvarani. Priđi, čućeš bubnjeva zvuk, ovde zidovi još pričaju o huku severa koji ne prestaje, armije koja složno grmi, ovde zidovi večno će pričati o ljubavi između nje i nas''.
Edited by barracuda, 06 June 2016 - 20:54.