...
Pa da pocnemo od 'lactarius'-a
...
Posted 27 April 2015 - 14:39
...
Pa da pocnemo od 'lactarius'-a
...
Posted 27 April 2015 - 14:43
...
...
Posted 27 April 2015 - 15:19
...
Secam se kao dete - pokvari nam neka letnja kisa igru, pa onako snuzdeni udjemo u kucu.
Gde nas baka pocasti sa po komadom proje, i malo sira / kajmaka.
Mislim, tu proju je trebalo savladati!
No, zubici bili zdravi, nije bilo 'glutena'!
Pa mi baka kaze - sutra idemo u sumu!
Ona je naganjala curku koja je nosila jaja u sumi - izdivljala se i vratila 'sumskom zivotu'.
Normalno, niko nece da gaji curku koja hrani tvora, pa su se jaja redovno skupljala.
(ta curka je zavrsila u supi / pohovanom mesu!)
Njam!
Baka stara, a ja kao mladjahni terijer, uvucem se u najgusce dzbunjak, dok baka samo kaze: nemoj razbiti jaja!
Pa iz 2-3 puta donesem sva pegava, velika jaja...
A onda me baka povede 'u lesce', mali sumarak divljeg lesnika i pokaze gde rastu 'mlecnice' - Lactarius piperatus.
Pa izvadi iz svog pojasa sa paftama 'zhemsku britvu', odveze je i kaze - samo secni u korenu, ali biraj ove manje!
Oboris mu lisce i iglice sa sesirica, secnes i stavis u korpicu.
Pa kad dodjemo kuci - baka oslusne jaja na uvo, pa neka stavi za dorucak (przena na masti!') a neka odnese pod kokosku.
I onda na kraju leta vidis sarene curice kako curlikaju!
A oprane mlecnice se samo posole krupnom solju i tresnu o vrelu plotnu 'smederevca', pa onda na tanjir sa malo kajmaka!
To mi je bila najukusnija gljiva, iako je mnogima bila 'gorka'.
Kasnije sam spoznao da je to jedna od mitskih ruskih gljiva za zakusku (uz votku) - samo sto se mora prethodno pripremiti.
http://food.passion....olit-gruzdi.htm
Severni narodi, rusi i skandinavci, trose 'mlecnicu' u povecim kolicinama - u swejskoj 'alabasterriska', a u suomi - 'koivurousku'.
No proces soljenja je malo duzi.
Oko 'rujnica', posto sam nalazio i njih, rekla mi da vise voli 'kupljence' (neka vrsta prirodnog livadskog 'shampinjona').
...
Posted 27 April 2015 - 15:47
...
Pa da pocnemo od 'lactarius'-a
Focht - gljive jugoslavije m .jpg
...
Ali Kiniče, rujnicama je vrijeme tek sredinom i krajem ljeta.
Upravo sada se skupljaju smrčci, jedina gljiva koja okusom, aromom i cijenom može parirati tartufu.
Jezivo su skupe; kad se pojave na belgijskim štandovima, cijena im nije manja od 50 €/kg, u dućanima idu i d0 100 €.
.....................................................................................................................................................
Nikako ih se ne smije zamijeniti sa vrlo sličnim hrčcima koji također rastu u ovo doba godine, ali:
"Osušeni, hrčci su neotrovni, a svježe većina uživa bez posljedica, dok su za pojedince smrtonosni. Mogućnost trovanja je 1:10 000. Ipak su do sada krivi za stotine smrtnih slučajeva."
Bilo, kako bilo, super ukusni ili potencijalno letalni, i smrčci i hrčci su manje kontroverzni od rujnica. Samo smutnju unose, te darn rujnice.
Posted 27 April 2015 - 19:24
Hm, pripadnici vamilije Lactarius su i:
Lactarius scrobiculatus
Jamičasta mliječnica. Otrovna. Raste najčešće oko smreka.
i
Lactarius vellereus
Runjavka.
Otrovna. Raste ispod lišćara u ljeto i jesen.
Vrlo su slicne ostalim jestivim mlecnicama i lako ih je pomesati. Zato se ne preporucuje branje pecuraka osobama koje ih ne poznaju dovoljno.
Posted 27 April 2015 - 21:00
...
...
Edited by Kinik, 27 April 2015 - 21:03.
Posted 27 April 2015 - 22:35
nekada// necu reci daaavnooo,ali tu negde.../se redovno odlazilo u nasu seosku kucu vikendom.ona morska bila samo za letnji raspust. elem na selusam kao redovne obroke jela pecurke...komsije starosedeoci izjutra krenu u berbu,oko 9 su nazad kuci I istovare sav visak u nasem dvoristu. I tako bez specijalne volje postadoh uzivalac pecuraka na dnevnoj bazi. u pecurke se islo svaki dan,da se naberu za susenje I organizovani otkup,tada vrlo aktuelni vid zarade na selu. ove jestive se brale usput,pa kad pretekne/ a pretekne puno/ pravac kod ovih varosana pa njima uvalis. pojede se u sveze ali ostavi otac I za zimu.
sve u svemu bralo se svega nekoliko vrsta,I ja ih znam samo po lokalnim imenima.
1. prodavaca/ to znam da je vrganj/,
2. mlecnica
3. zekica
4. rujnica
5. lebara
6. lisicarka
e sad pitanje,ova nasa rujnica, je rasla u zemlji,kao jaje bareno,okolo debela bela opna a unutra zuta pecurka,pa kad naraste probije taj beli deo I izadje lepa intezivno zutonarandzasta pecurka. rasla samo na zaravnima,sa niskom travom. je li to ta rujnica o kojoj pisete ili su moji seljaci zvali rujnicom nesto sasvim drugo.
Posted 27 April 2015 - 23:04
...
... e sad pitanje, ova nasa rujnica, je rasla u zemlji,kao jaje bareno, okolo debela bela opna a unutra zuta pecurka,pa kad naraste probije taj beli deo I izadje lepa intezivno zutonarandzasta pecurka. rasla samo na zaravnima, sa niskom travom. je li to ta rujnica o kojoj pisete ili su moji seljaci zvali rujnicom nesto sasvim drugo.
Ne to nije 'rujnica' - to je ova!
Edited by Kinik, 27 April 2015 - 23:54.
Posted 27 April 2015 - 23:13
Zelena pupavka ili ti Amanita phalloides... No,oona se lako prepoznaje i razlikuje od svih jestivih gljiva/pecuraka.
Interesantno je da rodu 'Amanite' pripadaju najotrovnije i najdelikatesnije pecurke!(sto ti je Mother Nature cudna)....
'blagva' se kod mene u kraju naziva 'jajara' i/ili 'zula' i na moju radost poslednjih godina ima je u sve vecem broju.
Ova tema me podseti na reci bivseg profesora :Sve gljive se jedu ,doduse neke samo jednom!
Edited by FatZadd, 27 April 2015 - 23:13.
Posted 27 April 2015 - 23:37
to je ta. nikada nisam znala siroko upotrebljiva imena tih pecuraka ,uvek samo lokalni naziv.
za sada mlecnica je mlecnica,prodavaca je vrganj, rujnica je blagva. zekica je verujem neka iz roda mlecnica,razlikuje se ukus,ove druge su smatrane najmanje finim ulovom. e sad meni najomiljenije lebare nikada nisam uspela da identifikujem,prepoznam na slikama,ljudima kazem sta je to....seoska kuca je u banji Vrujci, okolina Mionice,Ravna gora,Divcibare,Maljen.... ako ima ikoga iz tog kraja a ko zna sta su lebare neka me nauci,
p.s. lebara je pecurka poprilicno velike,ravne kape,taaamnooo braon boje,na preseku meso je kremkasto, ako se prelomi pusta kapi mleka,nesto tamnije boje od mlecnica, I jedine su koje su mi dozvoljavali da jedem direktno iz korpe,tj sveze I termicki neobradjene.nikada ih nismo przili,kuvali...uvek I jedino na ravnu plocu smederevca.vrganj I dan danas imam susen, posalju nam sa placa svake jeseni mali dzakcic susenih/ onaj papirni dzakcic od 5 kg,bude mozda kilo, dva susenih unutra,nismo nikad merili,plati se prijateljski.../
neke navike ostaju potpuno bezrazlozno, rujnice se prze na puteru I jedu sa vrucim somunom, lisicarke idu samo za gulas, mlecnice sa jajima I mladim lukom,lebare samo sa plotne.....da me pitaju ljudi zasto...ne znam ostalo da tako volim.
Posted 27 April 2015 - 23:42
sampinjone jedem samo ako mi neko posluzi,iz pristojnosti. ne kupujem I ne pravim nista od sampinjona. prosto ne umem da prepoznam ukus I finocu sampinjona. nije mi neukusno ali da me neko pita kakvog je ukusa rekla bi...pa nema ukus....
Posted 27 April 2015 - 23:44
Lebara -Lactarius volemus (Presnac, Petrovača, Sirovka))
10530827_744667625572315_3043381044075809490_n.jpg 88.84KB
0 downloads
Posted 28 April 2015 - 00:03
fazz ove nase su tamnije I drska je neuporedivo tanja I vise narandzasta ali je sara na kapi ta...mora da u mom selu beru neku manje atraktivnu podvrstu.
a inace petrovace su u nas jabuke,ima kad krenem pesice u Ribnicu /lokalna reka sa cuvenom pecinom I slepim misevima/ par stabala na putu. otac ih je jedine postovao kao jabuke. ja nisam uspela da ih zavolim.
Posted 28 April 2015 - 00:14
Znam sta je i gde Ribnica
fazz ove nase su tamnije I drska je neuporedivo tanja I vise narandzasta ali je sara na kapi ta...mora da u mom selu beru neku manje atraktivnu podvrstu.
Da pokusam da povucem paralelu /uporedim sa vrganjom: Boja ,izgled ('drska' ,'kapa') ukus zavise od podrucja na kome rastu i uslova ( zemljiste ,okolna vegetacija , da li su i koliko izlozene suncevoj svetlosti ...itd itd )
Mozda ces je na nekoj od ovih fotografija prepozanti: FOTO
Posted 28 April 2015 - 01:49
auuuu....kakav svet pecuraka...nasla..ima I ovih nasih seoskih na slici...
a za Ribnicu....mnogo je to bas lokalna seoska reka da neko znade tek tako....no drago mi je .....
nisam nikad bila dete koje voli selo,vukao nas otac dok je mogao/citaj mi se nismo mnogo bunili/ ali cim smo stigli do nekih godinica nije me mogao tamo uterati niko. majka je bila opcenito protivnik svega sto je bilo vezano za selo,zemlju,branje,sadjenje,blato....
njena je bila kuca na moru I to je bio njen raj. ovo je bio ocev raj.
paradoksalno jedini zainteresovan za nasu seosku kucu je moj muz. obozava je . mozda zato sto nikad nije imao nikoga na selu,ono generacijsko gradsko dete.