Izvinjavam se za licne dozivljaje unapred...
Nisam imala nikakvih problema sa zmijama u svojoj mladosti, onako uzajamno postovanje, iako nisam sigurna da su te zmije smatrale da ih postujemo dok smo ih moja rodjaka i ja lovile po sumi.... Prodju godine u US da nisam naletela ni na jednu, mozda sam se razmazila. I jednog jutra u ovoj novoj kuci izadjem u dvoriste - lepo suncano jutro da popijem kafu, i tacno ispod mog obicnog sedista stoji koza zmije, ono skinula je. Ja naravno samo trepnem i pomislim nisam ni znala da ima ovde nekih zmija.
Nakon par dana ispricam to lokalnom prijatelju i naravno nasmejem se, mora da je neka potpuno bezopasna, nasta se on zamisli i kaze "a nisi sigurna da je copper nesto" - na moju iznenadjenu reakciju objasni mi da ipak imamo zmije otrovnice.
Od tada u mom dvoristu sedim sa nogama na sledecoj stolici 