Jump to content


Photo
- - - - -

Granice u regiji


  • Please log in to reply
114 replies to this topic

#106 Quad

Quad
  • Members
  • 4,419 posts

Posted 03 February 2018 - 18:34

a kako su ih primili u eu ako nemaju resene granice nego se spore  :lol+:


  • 0

#107 dhx

dhx
  • Members
  • 7,030 posts

Posted 03 February 2018 - 19:02

ako cemo o svim aspektima, onda treba reci istinu da moj ujak i ujna nisu imali nikakvih problema. kako / zasto njih nije niko izbrisao? cijeli je taj slucaj s izbrisanima, po mom skromnom misljenju, prilicno prenapuhan.

Nema tu nikakve prenapuhanosti, to je bio jednostavan sustavno birokratski profašistički akt kojeg su isplanirali Igor Bavčar, tadašnji ministar MUP-a Slovenije i državni sekretar Slavko Debelak, da bi mogli jednostavnim činom rešiti problem 'subverzivnog delovanja' protiv samostalne Slovenije, ponajviše od pripadnika JNA, ostalih Saveznih službi SFRJ te njihovih obitelji.

Bez bilo koje zakonske podloge je MUP Slovenije svima onima koji su bili upisani u knjige rodjenih ostalih republika Jugoslavije dodelio rok unutar kojeg moraju aplicirati za stalni boravak, koji su već imali, te državljanstvo. 25.671 ljudi (većina njih je rodom iz bivših republika a nekoliko njih i etničkih Slovenaca koji su bili rodjeni u ostalim krajevima Jugoslavije) nije apliciralo na vreme, nije znalo da uopće treba aplicirati ili je apliciralo pa su bili odbijeni. Istina je da je velika većina njih pridobila papire i državljanstva u zemljama gde su rodjeni ali istina je takodje da to nije bio razlog da se oni brišu iz gradjanskih knjiga Slovenije. Ljudi su preko noći ostali bez socijalnog i zdravstvenog osiguranja, školnine, radnih mesta i ostalih beneficija. Neki su postali apartidi, neki su se doduše snašli a neki su pali na samo dno društva. A sve to iz jednog benignog razloga - pogrešnog mesta rodjenja!

Ima jedan dobar roman na tu temu, od Mihe Mazzinija - Izbrisana, u njemu se brutalno opisuje birokratski valjak koji je samlevao sudbine tolikih ljudi.

Izbrisani su najveća ljaga u istoriji samostalne Slovenije, akt napravljen i baziran na predrasudama prema Drugima i Drugačijima, ponajviše u strankama Demosa koje su dobile mandat za sastav prve slovenske vlade. I koliko god se danas stvari sustavno ispravljaju a izbrisani novčano obeštećuju (do neke mere) to ne znači da premnogi životi nisu zauvek obeleženi.

Naravno, nacionalistično šovinistička histerija iz prizme neke 'hrvatske Zize' je nešto na čemu je teško graditi objektivnu sliku i skalu oko svega toga. Još posebno ako je to argument za 'najfašističniju ex yu republiku', to jest za jednu zemlju koja za mali presek, generalno gledano, iskače od proseka preostalih zemalja. Iz takvog pogleda, dakle iz jednog etnocentrističko licemernog pogleda, iz zemlje koja je fizički proterala više od 200.000 svojih gradjana, godinama onemogućavala njihov povratak i sustavno stvarala politiku mržnje koja bi te ljudi odbijala od povratka, gadjanje prstom u izbrisane je jednostavan 'drž'te lopova' koncept.

No, to ne znači da je stvar prenapuhana. Jer cela stvar je mogla konvergirati i u fizičko nasilnu komponentu.

Edited by dhx, 03 February 2018 - 19:30.

  • 1

#108 Cilemile

Cilemile
  • Members
  • 11,745 posts

Posted 03 February 2018 - 19:09

a kako su ih primili u eu ako nemaju resene granice nego se spore :lol+:


Spore se i UK i Španjolska oko Gibraltara, Španjolska i Portugal oko Olivenze, Njemačka i Nizozemska oko granice u Sjevernom moru, Francuska i Italija oko Mont Blanca, Austrija i Njemačka (i Švicarska) oko Bodenskog jezera itd itd. So what?
  • 2

#109 Honey Badger

Honey Badger
  • Members
  • 7,609 posts

Posted 03 February 2018 - 19:28

Spore se i UK i Španjolska oko Gibraltara, 

 

 

Osim sto se uopste ne spore oko Gibraltara, koji je 100% suverena teritorija UK. 

 

Ostalo nabrojano mi nije poznato pa ne komentarisem ali se slazem sa porukom tvog posta, to da je sporenje oko necega OK medju clanicama EU ako je to ono sto si htio reci.


  • 0

#110 Kinik

Kinik
  • Members
  • 41,566 posts

Posted 03 February 2018 - 19:29

...

 

Ma jel' to moguce, ljudi moji!?

 

I tamo zive neki sa 'rukama do ramena' i 'nogama do zemlje'?

;)

Jedino im glava nije suplja kao balkanskim vukojebincima.

 


>> … Pelješac
Kako su Kreteni ostali bez zemlje
Piše: Ante Tomić
02.08.2009.


Tu na poluotoku Pelješcu žive Kreteni, od davnine poznato hrvatsko pleme, skroman i samozatajan narod, zemljoradnici i ovčari koji nas uistinu nisu bogzna čime zadužili i ne bi bilo znatnije štete da uopće nisu postojali

Žuti putokaz s imenom sela stoji na mjestu gdje se uski, krivudavi put, obrastao kupinom, odvaja s glavne ceste. Odatle se na prisoju krševitog proplanka stotinjak metara uzbrdo, između krošnji oraha i murvi, jedva nazire nekoliko crvenih krovova. Tu na Pelješcu žive Kreteni, od davnine poznato hrvatsko pleme, skroman i samozatajan narod, zemljoradnici i ovčari koji nas uistinu nisu bogzna čime zadužili i ne bi bilo znatnije štete da uopće nisu postojali. U crkvenim se knjigama spominju još u sedamnaestom stoljeću, kada se neki Giorgio Cretino, iliti Jure Kreten, pripovijedaju, povampirio i u selu nije bilo mira dok mu nisu otvorili grob i odsjekli glavu, ali mimo ovog slučaja, među njima, ni u dobrom ni u lošem, ni s božje ni s vražje strane, nije bilo izuzetnih pojedinaca.

Kreteni su bez zapaženijih zasluga ginuli u okršajima s Turcima, u napoleonskim ratovima, požrtvovno su stradavali za Franju Josipa i kasnije za Pavelića, a u mirnijim vremenima okopavali su krumpire, napasali mršavu marvu, plaćali namete, slavili blagdane, sa žarkom vjerom u srcima štedili su u Ljubljanskoj banci i glasali za Hrvatsku demokratsku zajednicu. Mnogi su od njih odselili, na Pelješcu ih je ostalo samo još koja stotina i nije vjerojatno da će ih u budućnosti biti više.

Sedamnaestogodišnji Željko Kreten, koji je do dva ujutro u diskoteci u Stonu bio na koncertu Jasmina Stavrosa, a kojega je otac Josip samo dva sata kasnije probudio zbog prskanja loze, svakako nije maštao o ostanku na djedovskom ognjištu. Ošamućen i raščupan mladić na nekoliko je sekundi čak zaspao za upravljačem malog motokultivatora i gotovo udario u jedan suhozid, dok su se u praskozorje, po svježini vozili kroz utihlo selo. Sabrao se donekle tek kada su došli u vinograd i kad ga je otac uprtio starom mehaničkom pumpom s dvadeset litara tekućine. S mukom se uspravio i krenuo između redova loze, pojedinačno mrzeći svaki list koji je polijevao plavom otopinom protiv peronospore. “Vidi kako je krasno rodilo”, oduševljavao se Josip, razmičući lišće i gotovo milujući još sitne zelene bobe, a njegov još maloljetni sin u sebi je proklinjao ušljivu sudbinu i iskreno žalio da im iznenadno nevrijeme s tučom nije, još u cvatu, prije dva mjeseca, čitav urod uništilo.

“Gledaj ti, sinko, ljepote”, lupetao je stariji Kreten hodajući ispred mlađega, lomeći vrške zelenih mladica i zapravo smetajući i usporavajući posao. “Pa sad ti reci da ti nije drago da te je tata probudio... Ej, momak, pazi!” viknuo je Josip, jer ga je mali upravo slučajno poprskao po uhu.

“Nema ti, Željko moj, do zemlje. Zemlja je zakon”, nastavio je zaneseno ćaća nešto kasnije, nakon što je rubom majice obrisao uho. “Sretan je čovjek koji ima svoju zemlju, svoje grožđe i vino, svoju maslinu, raštiku i bob, svoju gredicu kapule i dva reda pomidora. Neprocijenjivo je to. Sav se trud i muka sto puta naplati kad ti sa svojim krumpirom dođeš sa svoje zemlje... E, jebi ga, Željko, gledaj malo!” zavapio je otac kada ga je Željko tekućinom protiv peronospore polio po očima.

Mlađi Kreten krišom se, zločesto nasmiješio, a otac je otrao oči. Zatim su neko vrijeme šutjeli. Sunce se čitavim krugom podiglo iznad brda, bakrena pumpa se grijala i pržila Željkova leđa, negdje u kamenjaru počeo je iritantno strugati neki cvrčak. “Nema tih para za koje bih ja ovo...” počeo je ponovno otac, a mali se okrenuo i ovaj put sasvim otvoreno, ne skrivajući namjeru, uštrcao mu plavu otopinu u usta. Stari je hraknuo, pljunuo, opsovao i odvalio mu šamar. Željko ga je štapom prskalice bezdušno ošinuo po nadlaktici. Josip mu je vratio šakom u prsa. Sin ga je tresnuo u cjevanicu. Otac se pognuo, ovunjski se zaletio, oborio juniora na tlo pa su se uhvatili kotrljati između loza, bjesomučno se čupajući i grizući i mlateći rukama, nogama i iščupanim jasenovim pritkama...

Zdenka Kreten na kuhinjskom je stolu raširila stare novine i uzela trijebiti grašak, jednim okom gledajući televiziju na kredencu. Oko deset je mahnula rođaku Josipu, koji je sa sinom prošao na motokultivatoru kraj njezina prozora, razmišljajući nekoliko trenutaka zašto je rođak zabačene glave pritisnuo rupčić, kao da zaustavlja krvarenje iz nosa, a sin mu Željko ima veliku okruglu modricu na oku. Onda se vratila zbivanjima na ekranu, gdje je bucmasti, zalizani muškarac u žutom sakou gledao budućnost gledateljima, ozbiljno vrteći maleni srebreni visak u ruci načičkanoj prstenjem. Đankarlo Saša Bajramović upravo je neku ženu iz Karojbe u Istri obradovao viješću da u proljeće iduće godine vidi poboljšanje zdravstvenog stanja, a već nekoliko mjeseci kasnije i potpuno povlačenje teške bolesti od koje je oboljela njezina kći.

“Ajde, hvala Bogu”, šapnula je Zdenka olakšavajuće, a pogled joj je slučajno pao na telefon na stolu kraj nje, i došla joj je uznemirujuća, gotovo nepristojna misao. Ugrizla se za usnu i krenula rukom prema slušalici. Zastala je na trenutak s dlanom iznad nje kao da je usijana, a potom zgrabila i brzo, dok se ne predomisli, utipkala nula-šest-nula broj, 6,54 kune plus pedeve po minuti.

“Halo, koga imamo na liniji?”, upitao je slatkim glasom Đankarlo Saša i na kredencu i u njezinoj telefonskoj slušalici, a Zdenka Kreten je na trenutak mislila da će se onesvijestiti kad je shvatila da je u izravnom programu RTL televizije.

“Halo”, ponovio je vidovnjak strpljivo.
“Zdenka ovdje”, protisnula je Zdenka.
“Zdenka, odakle zovete?”
“S Pelješca.”
“Zdenka s Pelješca”, ponovio je Bajramović, zamišljeno zureći visak koji se, zbog nečega, počeo nemirnije okretati. “Recite, gospođo Zdenka, kako vam mogu pomoći?”
“Zanima me, ovaj... Zanima me hoću li se udati?” upitala je ona sramežljivo.
“A kojega ste datuma rođeni?”
“Drugog devetog.”
“Drugog rujna, djevica”, kazao je Đankarlo Saša više kao za sebe, koncentrirano zureći u srebrni predmet. “Vidim ovdje, Zdenka... Vidim da ste u prošlosti imali neugodno iskustvo s jednim muškarcem, bio je grub s vama, vi ste se osjetili iskorištenom i prevarenom...”

Zdenki Kreten zastala je gvalja u grlu, a oči su joj se napunile suzama. Čovjek u žutom sakou sve joj je pogodio.

“Ali, ne brinite, Zdenka”, nastavio je vidovnjak ohrabrujuće, “taj muškarac vas još uvijek voli i u bliskoj budućnosti... Da, uistinu, vrlo, vrlo skoro, on će shvatiti svoju pogrešku i na koljenima će vam doći i moliti da mu oprostite.”

Nekolicini pažljivijih gledatelja RTL televizije nije promakao jedva čujan jecaj na drugoj strani telefonske linije...

Na sivomaslinastim drvenim sanducima s bijelim ćiriličnim natpisima “tromblonske mine”, koje je jednom prije mnogo godina netko donio iz oslobođenog Cavtata, nekolicina je Kretena s pivskim bocama u rukama u gluho ljetno popodne pred mjesnim dućanom živahno debatirala o neobičnom slučaju mlađeg muškarca u crnoj Audijevoj limuzini, koji posljednjih tjedana s katastarskim izvodima obilazi njihove kuće i nudi im sedam eura za kvadrat njihove zemlje, bez razlike, radi li se o vinogradima i povrtnjacima ili kršu i šikari.

“Nafta, ljudi! Pazite što vam ja govorim, sve je to zbog nafte!” uvjeravao je okupljene poštar Kruno.
“Ma, ajde, bogati, otkud nafta na Pelješcu?” odmahnuo je u nevjerici učitelj Frane.
“A ti ne pamtiš priče naših starih, kako su u vodi u bunarima znali naći nešto tamno i uljasto.”
“Kruno, majke ti”, viknuo je iznutra trgovac Marko zajedljivo, “ti ne bi znao je li nafta ili se magare popišalo!”

Društvom se zaorio smijeh, no poštar se nije dao pokolebati.

“Vi kako hoćete, ali moju zemlju neće dobiti.”

Pred dućanom se tada, s paketićem krušnih mrvica i konzervom kompota od marelica, zaustavila Zdenka Kreten i značajno odmjerila tridesetogodišaka koji je sjedio malo po strani i supijano zurio preda se, ne sudjelujući u raspravi. Ovaj joj nije ni uzvratio pogled, a ne kamoli da bi pao na koljena i molio je za oprost. Zdenka je stisnula zube i ponosno otišla.

Za manje od pola godine svi će Kreteni, i trgovac Marko, i učitelj Frane i poštar Kruno, prodati svoju zemlju za sedam eura. Neumoljiv će biti jedino Josip. On će za svoju neprocjenjivu djedovinu, nakon iscrpljujućih pregovora, dati za sedam eura i šezdeset centi po četvornom metru.

Zdenka neće dočekati ispriku od gada i počet će malo, pomalo sumnjati u proročanstvo vidovnjaka s RTL televizije. Ono što u ovome selu nikada neće shvatiti jest da budućnost nema veze sa srebrnim viskovima, kristalnim kuglama i tarotom. Budućnost se zove povlaštena informacija, a ona je dostupna samo uglednim i bogatim ljudima iz Konstruktora i Instituta građevinarstva Hrvatske, koji su u svojim planovima jasno vidjeli most do kopna i modernu šesterotračnu prometnicu preko nekadašnjih njiva i makije. Kada ta svijetla budućnost dođe, vizionari iz IGH i Konstruktora deseterostruko će oploditi svoju investiciju s nekretninama na Pelješcu.

U čitavom selu napretku će se radovati možda jedino mladi Željko Kreten, koji će dobiti modri kombinezon i točiti gorivo na novoj pumpi uz autocestu, sretan što se izbavio od prskanja loze i pljevljenja korova, a svi drugi moći će samo zaključiti da će do smrti ostati siromašni gubitnici. Takva je naprosto njihova sudbina, zato jer su Kreteni, govorit će jedan drugome, sjedeći na sanducima od tromblonskih mina pred mjesnim dućanom.


Tekst je preuzet sa internet portala Jutarnji.hr … <<


  • 1

#111 Quad

Quad
  • Members
  • 4,419 posts

Posted 03 February 2018 - 21:00

Spore se i UK i Španjolska oko Gibraltara, Španjolska i Portugal oko Olivenze, Njemačka i Nizozemska oko granice u Sjevernom moru, Francuska i Italija oko Mont Blanca, Austrija i Njemačka (i Švicarska) oko Bodenskog jezera itd itd. So what?


pa so what moze i svrbija ovakva kakva je? sto se cimaju oko resenja kosova
  • 0

#112 Cilemile

Cilemile
  • Members
  • 11,745 posts

Posted 04 February 2018 - 15:34

pa so what moze i svrbija ovakva kakva je? sto se cimaju oko resenja kosova


Naravno. Problem je što je sa slovenskom blokadom i uvjetovanjem hrvatskog ulaska u EU rješenjem graničnog pitanja, i prihvaćanjem takvog pristupa od strane EU, otvorena Pandorina kutija.

Kako sad reći Hrvatskoj da to isto ne smije raditi kad se radi o Srbiji ili BiH, ili poslije Srbiji kad se radi o Kosovu?
  • 1

#113 mladenvzz

mladenvzz
  • Members
  • 1,395 posts

Posted 05 February 2018 - 16:09

...McLoad,ja nisam pravnik ali sam se jedan dio svojeg radnog vijeka bavio poslovima

vezanim uz pravo.Tu sam naučio da svaki propis ima svoje SLOVO i svoj duh.Tako je i sa 

Konvencijom UN o pravu mora iz 1982.Ti se svojim postom baviš razgraničenjem između 

Hrvatske i Slovenije na moru.Ako se želi to komentirati onda treba reći da prilikom takovih

razgraničenja postoje dvije alternative:

-jedna su biletralni sporazumi

-druga je,ako se bilataralno ne postigne sporazum,izlazak pred neko međunarodnopravno

tijelo.Kad bi se radilo samo o razgraničenju na moru onda bi vjerojatno trebalo ići pred

Sud UN o pravu mora u Hamburgu ili na Stalni sud koji odlučuje o sporovima među državama

u Hagu.Nemam primjer za neki slučaj u Hamburgu ali znam da je sud u Hagu(negdje oko 2008)

odlučivao o višegodišnjem sporu između Ukrajine i Rumunjske oko Zmijskih otoka.Tu valja da se

i jednom i drugom sudu prilazi sporazumno.

Spominješ koridor koji ima Monako kao prilaz otvorenom moru kroz francusku teritorijalne vode.

Po mojem skromnom mišljenju to nam n sporu Hrvatska-Slovenija ne može biti primjer za rješenje

iz dva razloga:

-sporazum je sklopljen bilateralno

-u preambuli sporazuma se spominje da Francuska DAJE taj koridor zbog "osobito prijateljskih odnosa"

No vratimo se pitanju razgraničenje u Piranskom zaljevu ili Savudrijskoj vali.Kao neko prethodno pitanje

treba konstatirati da u trenutku osamostaljenja H i S granice na moru nije bilo.S obzirom na to za određivanje

privremene crte razgraničenja primjenjuje čl. 15. stav 1 Konvencije koji govori da je privremena granična crta, crta ekvidistance,odnosno,

crta sredine.Prilikom konačnog razgraničenje uzima se u obzir i stav 2. navedenog člana koji govori da se za konačnu graničnu 

crtu treba uzeti u obzir konfiguracija obale,naseljenost,drugi povijesni razlozi itd.

Tu bih rekao,da za H nikad nije bilo sporno da zbog onog što piše u stavu 2. nije bilo sporno da će se granična crta pomjeriti

u korist Slovenije.Konačno,još u Tuđmanovo vrijeme,voditelj državne komisije je bio prof.Rudolf,je bilo nuđeno ne sječam

se više da li 2/3 ili 3/5 zaljeva.No Slovenija je željela više,čitav zaljev i direktan doticaj svojih teritorijalnih voda sa međunarodnim

vodama.Ti zahtjevi apsolutno nisu u skladu sa Konvencijom.Neću širiti pisanje na daljnje zaoštavanje,zašto je odabrana ad hoc

arbitraža a ne Hamburg ili Hag.

Napomenuo bih da pitanje slobode plovidbe nikada nije bila dovedena u pitanje.Naime,brodovi u Jadranskom moru mogu se kretati 

točno utvrđenim koridorima.Ti koridori prema sjevernojadranskim lukama(Rijeka,Kopar,Trst,Venecija....)utvrđeni su u tripartitnom

sporazumu Hrvatska-Slovenija-Italija koji je deponiran kod Međunarodne pomorske agencije.Prema tom sporazumu,ulazni smjer

je kroz hrvatske teritorijalne vode a iulazni kroz talijanske.Interesantno je da se taj koridor uopće ne podudara sa koridorom 

koji je Sloveniji dodijeljen arbitražnom odlukom.Ovaj koridor koji je Sloveniji dodiljen arbitražnom odlukom je i nadalje hrvatsko

terotorijalno more ali sa liberalnijim pristup brodovima.

Neću o određivanju kopnene granice,ima veze sa morskom granicom.Naime,slovenski zahtjevi vezano uz "zonu Joras" zapravo

određuju polazišnu točku za određivanje morske granice.


  • 0

#114 zoran59

zoran59
  • Members
  • 10,038 posts

Posted 05 February 2018 - 17:48

...McLoad,ja nisam pravnik ali sam se jedan dio svojeg radnog vijeka bavio poslovima

vezanim uz pravo...

......

Mladene, sve 5. Nemam ni jedne rijeci prigovora, ne trazim sukob ili nesto.

Ipak, ponovio bih svoje pitanje koje nisam jasno formulirao ili ga nitko nije zamijetio kao bitno...

 

Kakve veze sve ovo ima, zasto je bitno, kad su obje drzave u EU?

Sto je zajednicko, sto pripada pojedinoj drzavi?

Recimo, smiju li portugalski ribari loviti u francuskim vodama i obratno?

Ima li sve ovo veze sa Schengenom ili ne (sto se tice prelaska granice bez posebne kontrole papira)?

 

Ne zajebavam, ne podmecem - nego mi, najiskrenije, nije jasno.


Edited by zoran59, 05 February 2018 - 17:49.

  • 0

#115 mladenvzz

mladenvzz
  • Members
  • 1,395 posts

Posted 05 February 2018 - 19:13

...zorane,vjerojatno se sječaš i od ranije pa tako i sada,ne linkujem.

Znaš što si pitao pa ti u okviru onog što znam odgovaram.Gledaj

između H i S je sklopljen jedan sporazum,davno,morao bih istraživati kada,

poznat kao i SOPS u kojem se između ostalog govori i o ribarstvu.Slovenskim ribarima

je tim sporazumom bilo predviđeno da mogu loviti u hrvatskim teritorijalnim vodama

 do linije Medulin.No,ulaskom S u EU taj bilaterarni sporazum je stavljen van snage.

Postoji zajednička ribarska politika EU,detalje ti ne mogu odgovoriti. Znam,da je Island

npr.suspendirao svoje pregovore oko ulaska u EU baš zbog te zajedničke ribarske politike.

Naime,ribarstvo je osnovna privredna grana Islanda i Island je proglasio svoju privrednu

zonu(vjerojatno se to zove drugačije),koja nije u suglasnosti sa ribarskom politikom EU,baš

da nitko drugi u toj zoni ne može ribariti.

Šengen je nešto sasvim drugo.Unutar Šengenskih granica nema granica ili ih ne bi trebalo biti.

Recimo,prošli mjesec sam išao prema Njemačkoj pa su onda neki pregledi poslije Saltzburga bili 

prilično rigorozni.

 


  • 0