Ova rasprava je najvecim delom (ali ne iskljucivo) vezana za obrazovanje. Citiracu deo teksta koji sam citirao na Ekonomiji, na temi o bankrotu drzave (str 71):
... Zato, da zaključimo, učite djecu jezike – vaša djeca i unuci nemaju nikakve moralne odgovornosti vraćati dugove za koje nisu odgovorni i koje su napravile prošle i sadašnje generacije. I učite ih zanimanja koja su globalno zanimljiva i gdje mogu raditi od Austrije do Australije. A ako vam dođe neki „zabrinuti“ (naravno zabrinut za sebe!) i kaže kako je eto nemoralno da vaša djeca odlaze, a dobila su „besplatno“ školovanje – samo pogledajte vlastiti odrezak od plaće i koliko mjesečno dajete za poreze i doprinose i pogledajte račune i koliko dajte za PDV – to školovanje svoje djece ste uredno platili i preplatili. I slobodna su otići bilo gdje, gdje ih netko nije već i prije njihova rođenja zadužio. ...
Post koji je dao inspiraciju Mrdu za otvaranje teme, napisao sam kao odgovor Atreidu koji je, maltene, postavio pitanje obaveze lojalnosti drzavi jer je nekome omogucila "besplatno" skolovanje.
Nema "besplatnog" obrazovanja - ni bilo cega drugog. Samo je pitanje ko placa. Ako studenta i ne kosta nista, kosta nekog drugog.
"Besplatno" skolovanje je kad ja dajem instrukcije komsijinom detetu i pomazem sa domacim - mada, ako cetvorimo dlaku, nije ni to besplatno, jer komsija kuva kafu...
U primeru USA, kad student dobije stipendiju samo da igra neki sport za univerzitetski tim - ma, nije to besplatno skolovanje za to dete, jer su roditelji vec platili treninge i trenere da bi dete doseglo taj nivo.
Dalje, Shrodinger:
... kad smo shvatili da se skolstvo moze finansirati iskljucivo (ili gotovo iskljucivo) iz para vec uzetih od gradjana kroz oporezivanje svega i svacega, onda se tu postavlja citav niz ozbiljnih pitanja, kako ekonomske, tako i moralne prirode. Npr. koliko je pravedno da se i kategorijama gradjanstva bez ikakve veze sa akademskim svetom i legitimno nezainteresovanim za visoko skolstvo uzima iz dzepa da bi se placala/doplacivala cena znanja umesto onih koji to znanje sticu? Na osnovu kojih tacno parametara drzava utvrdjuje da li je sticanje visokoskolskih znanja vrednije/manje vredno od recimo mostogradnje ili prosirenja sastava policije? I konacno, krajnje sustinsko pitanje jeste da li drzavno finansiranje zapravo vrsi neprekidni pritisak da cene studiranja rastu i postaju manje dostupne, a ne vise, vecini potencijalnih korisnika? Sve dotle dok se subvencije vrse iz poreske mase, one vode povecanju poreza, a povecanje poreza vodi ka siromasnijim gradjanima, koji onda teze mogu da priuste visoko obrazovanje...
Mislim da visoko obrazovani doprinose kvalitetu zivota svih gradjana. Npr. neki seljak (koji nema dete zainteresovano za skolu) ce profitirati, vise zaraditi, ako mu neko razvije seme ili djubrivo koje ce mu omoguciti veci prinos na njivi. Za to treba da plati obrazovni sistem da mu razvije strucnjake. Platice to kroz porez, i zato ima pravo pravo da zahteva najbolju mogucu uslugu za svoje pare - a to se izrazava kroz prijemne ispite. Ko hoce da studira, a objektivno nije sposoban - pa neka studira, ali onda neka plati sam a ne da mu bude placeno iz budzeta koji puni taj seljak.
U drugom delu kvotovanog, Schrodinger - kao sto je Nimrod napisao, ovde su finansije univerziteta javno dostupni podatak. I, koliko se tice "drzavnog" udela u finansiranju obrazovanja, ja imam opciju da glasam za kandidate koji bi povecali ili smanjili taj deo budzeta - koji punim svoji placenim porezom.