Ahahahahahahahh
To mi i moji kazu a jojj .. Verujte mi katastrofa je sve ovo.
Sve ti je to u glavi, ali u mislima i izbaci to iz istih i m`rsh napolje na svez vazduh i trcanje.
Posted 02 November 2014 - 22:13
Ahahahahahahahh
To mi i moji kazu a jojj .. Verujte mi katastrofa je sve ovo.
Sve ti je to u glavi, ali u mislima i izbaci to iz istih i m`rsh napolje na svez vazduh i trcanje.
Posted 02 November 2014 - 22:15
Svaki dan. Sinoc nisam mogao da spavam istrazivao detaljno tumore mozga po wikependiji i od 2 do 6 citao ..
I samo preskace srce.. Majko moja
Vidis da sam u pravu.
Imam drustvo mnogobrojno i jedan od najvecih pozitivca sam u drustvu ljudi koji su oko mene samo se smeju. Problem je sto mesec dana nisam iz kuce izasao ..
Zbog strahova i ostalo.
Kada pomislim sta moze da mi se desi.
Sedim u kuci i citam simpyome u krug.
Ali to nisam ja,ja koji je jurio ribice,uvrk negde bio aktivan..
Uh jako lose sve.
I kada god izadjem neki los osecaj ..
Kao da cu da padnem sta ako se ugusim ..
Uh ljudi moji..
Svaki dan. Sinoc nisam mogao da spavam istrazivao detaljno tumore mozga po wikependiji i od 2 do 6 citao ..
I samo preskace srce.. Majko moja
Gledaj sad ovako.
Najgora varijante jeste da si bolestan i da umires. I sta sa tim? Zatvorices se u sobi i umreti?
Vidim da si mlad decko i ovo ti ne treba. Zajebi sve to, obuci jaknu i svaki dan 10 metara vise.
Ako ti treba pomoc idi kod psihologa. Kopanje po internetu ti nece pomoci.
Veruj mi da je veca sansa da nadjes medicinsku pomoc na netu, koliko i super zgodnu plavusu. Veruj mi, probao i jedno i drugo .
Ako ceo zivot budes mislio o smrti, izgubices zivot, a za inat ces ziveti 90 godina .
Trgni se i bori se.
Posted 02 November 2014 - 22:17
Veruj mi prosao sam sve to. Ali gledaj pozitivno, kuckamo se zar ne, a jos sam na ovom svetu. Ako je meni dobro, bice i tebi
Posted 02 November 2014 - 22:29
Posted 02 November 2014 - 22:35
Agrofobija mu dodje strah od njive, valjda
Ne vadi se na agorafobiju i hipohondriju, nego patike na noge, jaknu na ledja, kapicu na glavu (da nam ne nazebes, zlato nase) i m`rsh u setnju bar pola sata, da ne radi kanadjanka
Posted 02 November 2014 - 22:39
Posted 02 November 2014 - 22:40
Osvezava, zar ne?
Posted 02 November 2014 - 22:40
Iz tvojih ustacu Bozije usi kako bi rekli.
Verujem da je tako. Izgleda da je kod meni panicni poremecaj uzdruzem sa agrofobijom i hipohondrijom izgleda. Moram da se menjam.
Agrofobija je jako tezak poremecaj, koji ti srecom nemas, niti sam imao ja. Ali ako umislis da ga imas, imaces ga. Da imas agrofobiju, bukvalno ne bi mogao da izadjes napolje. Bukvalno.
Normalno je da kada si dugo zatvoren pod vestackim svetlom, imas problema dok se oci ne naviknu na svetlost. Ne prepisuj to agrofobiji. I ja sam verovao da je imam, a samo par godina posle sam isao na koncert Rolingstonsa.
Moras sebi da pricas i da sebe ubedis da si zdrav, posle toga je sve lakse.
Posted 02 November 2014 - 22:42
Agorafobija, narode, ne agrofobija
Posted 02 November 2014 - 22:43
Hocu da ti kazem, ti si malo dete za probleme koje sam ja imao.
Izadjem napolje i bukvalno asfalt pocne da te upija, kao da hodas po gelu, a zgrade, porastu jos 10 metara u vis.
I jednog dana mi je to dokurcilo i kraj.
Kada kazes sebi - ja to mogu. Moci ces. Veruj mi.
Posted 02 November 2014 - 22:43
Posted 02 November 2014 - 22:46
Agorafobija, narode, ne agrofobija
Posted 02 November 2014 - 22:51
Koliko si ti Don Juan patio od takvog stanja?
Koliko god ti imas?l
Pa ja uvek kada izadjem meni strah,gusenje,da ne pozovem ili devojku ili burazera na telefon mislim da ne bih mogao daleko da hodam ali kada pricam sa nekim na telefon mogu,skroz druga prica.
Zove me stric vec 3 meseca da idem u Spaniju,brat da dodjem kod njega u Bg ali ne smem. Strasno.
Nekoliko meseci.
Imao sam, verovatno, srecu u nesreci da dobijem akutni sinutitis i od bolova sam zaboravio i na agorahobiju (hvala Kronos) i na lupanje i na sve .
Ali druze, ja sam se borio. Jeste bilo jako zajebano, i znam da ce mnogi ljudi da se krste kroz sta sam prosao, ali sam se izborio, i to sam. Ja to nerado pricam, ali tako je bilo. Znas koliku sam srecan bio kada sam prosao jedan kilometar pesice. Kao dete sam bio srecan. Izasao namerno par stanica ranije, i rekao sebi da moram da prodjem tu distancu i da ignorisem sve. Kunem ti se da sam osecao kao neke ruke koje me drze i koje me guraju nazad. Ali sam isao korak po korak. Kao da ucis da hodas. Dosao sam kuci i za malo nisam zaplakao. Kao da sam pretrcao maraton.
Idi u Spaniju. Cim promenis sredinu, bice ti bolje.
Posted 02 November 2014 - 22:53
Imaju maratonci taj izraz, koji prosto zovu zid. Pretrce ne znam koliko kilometara i kao da zveknu u zid i ne mogu dalje. Noge nece dalje, mozak nece dalje, dodje ti da stanes i da odustanes.
Ali poenta je preskociti taj zid, a svaki se moze preskociti.
Posted 02 November 2014 - 22:55