Jump to content


Photo
- - - - -

Putin u Beogradu ili uređenje životne sredine


This topic has been archived. This means that you cannot reply to this topic.
No replies to this topic

#1 ivantheterrible

ivantheterrible
  • Members
  • 7 posts

Posted 12 October 2014 - 16:06

Uskoro nam dolazi, prijatelj i brat po nekima, po nekima neprijatelj i nebrat. Ko će ga znati – ali je jedno činjenica: oprečnih mišljenja i stavova će uvijek biti. Čuo sam i da je Majka Tereza imala prilično mnogo negativnih karakteristika koje su dobro sakrivene i sačuvane od očiju javnosti, pa tako je jasno i za gos'n Putina što mu grupa pristalica ima skoro, makar po brojnosti, odgovarajuću grupu nesimpatizera. U svakom slučaju, to nije uopšte bitno. Putin će doći i otići. Ništa se zanimljivo desiti neće (sem ako ga neko ne 'smakne[1]', jer nam to daje nadu da se, između svega ostalog, naprasno i iznenada nađemo u žiži svjetske javnosti, što, priznaćete, posredno može doprinijeti ionako posrnulom riječnom ili planinskom turizmu naše domovine. Nešto kao 'Lovac u žitu' – da nije bio u džepu one budale Čapmena, sumnjam da bi ikada stekao slavu koju ima).

 

Nego, kako sve ovo nije bitno, ostaje da se kaže nešto što je bitno (ovo je uvijek varka – kad neko kaže ili napiše da prethodno rečeno/napisano nije važno, automatski se rađa ideja kod sagovornika/čitača da uskoro slijedi nešto mnog važno, pažnja im se usredsređuje, načulje uši i otvore oči a tijelom se nagnu ka naprijed, da im slučajno šta ne promakne).

 

Ali iz prvog ne proizilazi drugo, makar ne nužno. Ne proizilazi ništa ili proizilazi sve. Tako da od toga nemamo nikakve koristi.

Ali, ni to nije bitno, kao ni prethodno. Stoga:

 

Beograd biva preuređivan. Naprasno, iznenada i nekako selektivno. Krpe se i popravalju određene ulice. Ubrzava se postavka određenih spomenika. Postavljaju se tribine na određenim mjestima. Neko bi rekao, krenula revitalizacija gradskih saobraćajnica i uređenje davno zapostavljenih parkova. I obradova bi se taj neko, da. Iako se on muči i kuburi da savlada mjesec sa (ne)postojećom platom, ipak bi s odobravanjem i jedva vidljivim osmjehom klimao glavom u kojoj bi skuvana misao 'dobro je, nešto rade, valjda će da nas krene već jednom' brzninom svjetlosti isparila jer bi bila potisnuta činjenicama da se ne sređuju ulice i parkovi već ODREĐENE ulice i parkovi. Tj. ODREĐENA ulica i park jer dolazi jedan strani vlasnik države, pa je red da mu se pokažemo u najboljem svjetlu[2].

Sredismo ulice od novca koji nemamo sa radnicima koji ne primaju plate i zadužismo se još više (ne na ime toga što se radi već na račune onih koji će da se omrse od toga – ovo 'na račune' treba uzeti u bukvalnom smislu).

 

Izađe nam vojska na ulice.

 

Pročitaj opet: Izađe nam vojska na ulice!!

 

Imamo li mi vojsku, uopšte? Iznijeli smo artiljeriju, tešku i laku mehanizaciju...tenkove, ej, tenkove. Ne tenk, tenkove. Da se zna šta imamo, ko smo i šta smo i šta možemo. (ovog 'šta možemo' se najviše plašim. Jer da je odgovor 'ništa' bilo bi mi lako; ali me sumnja navodi da je odgovro 'svašta loše i naopako').

Silno gorivo, municija i oprema se potroši  samo na probe. Preleću avioni i helikopteri kao da smo S. Arabija, pa je red da trošimo viškove nafte. Ispopravljasmo sve tenkove, kamione i motore, aktivirasmo topove i đulad...sve odjednom poče da funkcioniše kao u najboljim danima. Odjednom imamo novca za paradiranje. Odjednom to nije skupo. Odjednom to nije mjera štednje. Odjednom to možemo da priuštimo.

 

Mi smo kao ona jadna, iz pretprošlog vijeka, sa udajom okašnjela djevojka, koja sve svoje moći u sređivanje i izgled troši na poslednjeg udvarača koji dolazi, jer ako je on ne uzme, ostade usjedjelica.

 

Mi smo kao ona baba, iz prošlog vijeka, koja duboko u natkasni i zamotanog u stare novine, čuva lokum već isteklog roka, za goste.

 

Mi smo kao Sofkin otac, koji propast svoje porodice i imanja krije tako što s bolom u duši nosi kaput, koji  spolja još uvijek izgleda zdrav i čvrst a iznutra nebrojeno mnogo zakrpa ima.

 

Mi smo kao raznorazne Stanije koje na društvenim mrežama dokazuju svijetu svoju ljepotu i čednost.

 

Mi smo kao ministri koji pod patronatom ljigavaca od profesora, pravdaju svoje doktorate, noseći kravate.

 

Eto, to smo mi.

Oni koji lažu sebe.

A lažemo druge jer se pokazujemo u 'najboljem svijetlu'.

 

kratka poruka g. Putinu 

 

Putine, brate, pređi preko starog, tramvajskog mosta – možda ga poprave, jer sad auto kad preko njega prođe brže od 27 km/h mora da ide za zatezanje trapa. Kada budeš išao do Hrama, idi od autokomande, da ti pokažu kakvo je 'skretanje desno iz tramvajske trake'. A ako stigneš i obiđeš bolnice, škole, vrtiće ili zatvore – siguran sam da ćeš im reći da batale paradiranje, prodaju sve čime paradiraju i poprave i srede to.

A ako budeš išao preko ijednog mosta (onog na adi nećeš, jbga, to nije ova vlast napravila, onda sumnjam da ćeš i preko tramvajskog, stoga tipujem na Brankov) obavezno gledaj ka gore i lijevo. Vidjećeš Kalemegdan, ponos ovog grada i ovog naroda. I nešto lijepo. Što ni ovi ni oni nisu imali šansu ni da prave ni da unište praveći. Samo nemoj nikako skretat pogled ka dolje i desno. Ako vidiš Beograd na vodi, najebali smo.


[1] Nadam se da ovo neće biti protumačeno kao poziv na ovakav čin. Uveliko se protivim bilo kakvim aktivnostima te vrste, a, iako je tako, mislim da kada bi neko pokušao bilo šta slično da bi imao direktan okršaj s pomenutim gdinom P, što nije uopšte priajtno. U tom okršaju, navijao bih za P, gotivim čoveka.

[2] „Pokazivanje u najboljem svjetlu“ je jedna od najljigavijih floskula koje poznajem, a ujedno i najkraća moguća formulacija i manifestacija želje da se bude ono što se inače nije.