A sta ako postoji I treca opcija
Ma nemojte reći? Naravno da postoji, ali ona ne podrazumeva:
- "preslikavanje skale vrednosti koju su zacrtali Ćosićevi partijski drugovi"
- narudžbine od strane "europskih partnerica"
- misiju srozavanja ugleda srpske literature
- ostala poređenja sa "domaćim mafiozama"
a kada se otkloni mogućnost da je nešto od gorepomenutog uzrok navedenog Lasićevog stava, ostaje nam opcija prema kojoj je Lasić "samostalno" došao do svojih teza (to je valjda jasno iz prethodnog posta). Vasović odgovora na sopstveno pitanje: "Da li je posredi kritičarsko slepilo, naivnost...? Verujem da je posredi sve drugo samo ne to", što će reći da se ipak opredelio za neki od gorepomenutih uzroka, i potom nastavlja sa invektivama i optužbama za kolonijalističko i rasističko mišljenje. Ne želim da nagađam, izneo sam razloge zbog kojih mislim da odgovor ne treba tražiti nigde drugo do u Lasićevom delu; pritom odbijam tezu o navodnoj "lenjosti". Lenj čovek ne može da napiše "Krležologiju": ako ste čitali tih VI tomova, onda znate o čemu govorim. Summa summarum, ne govorim ništa u prilog tačnosti teze o Ćosiću: ona može biti tačna ili ne, međutim razlozi koje Vasović navodi su, takoreći, "na rubu pameti".
Ili možda mislite da je Lasić lenj samo kada se radi o srpskoj književnosti?
Prvenstvena Vasoviceva teza je da je nesrazmerno kvalitetu velika paznja , u proucavanju srpske knjizevnosti, posvecena Cosicevom delu a na stetu dela nekih drugih autora.
U kom proučavanju? U korespondenciji Lasića i Mandića? I kako je to "na štetu dela" nekih drugih autora. Evo, npr. da mi Vi niste prosledili Vasovićev tekst, ja bih verovatno živeo u blaženom neznanju da je Lasić ikad pisao o Ćosiću (zato i pominjem Krležu).
Stanko Lasić (1927 - )
Objavio:
- Sukob na književnoj ljevici 1928 – 1952; Liber, Zagreb 1970.
- Poetika kriminalističkog romana; Zagreb 1973.
- Struktura Krležinih Zastava; 1974.
- Problemi narativne strukture; 1977.
- Krleža, kronologija života i rada; Grafički zavod Hrvatske, Zagreb 1982.
- Književni počeci Marije Jurić Zagorke (1873 – 1910): uvod u monografiju; Znanje, Zagreb 1986.
- Mladi Krleža i njegovi kritičari 1914 – 1924; Globus, Zagreb 1987.
- Krležologija ili povijest kritičke misli o Miroslavu Krleži, I-VI, 1989.-93.
- Tri eseja o Evropi; 1992.
- Autobiografski zapisi, Nakladni zavod Globus, Zagreb 2000.
- Iz moje lektire – portreti; Kultura, Nakladni zavod Globus, Zagreb 2001.
- Hermeneutika individualnosti i ontološki strukturalizam – prilog teoriji književne znanosti; Durieux, Zagreb 1994.
- Tri eseja o Europi, Euroteka, 2002.
- Članci, razgovori, pisma; Gordogan, Udruga za kulturu Gordogan, Zagreb 2004.
Ako se radi o Lasićevim predavanjima u Francuskoj i Holandiji, ja to ne mogu znati, o tome znaju sigurno njegovi bivši studenti.
"Povjesničar i teoretičar književnosti Stanko Lasić na katedri za noviju hrvatsku književnost zagrebačkog Filozofskog fakulteta predavao je od 1955. do 1976., nakon čega je radio na slavističkim katedrama u Francuskoj i Nizozemskoj. Uređivao je časopise Croatica i Književna smotra, objavljivao studije o naratologiji, kriminalističkom romanu, Zagorki, ali je ipak prije svega poznat kao istraživač i interpretator Krležina opusa, o čemu je napisao desetak studija zaslužnih, kako se nerijetko ponavlja, za demontiranje kulta koji je politički establišment izgradio oko Krležina imena."