Nisi u potpunosti u pravu, turska invazija Kipra te delimicno demantuje.
Vidi, znam i ja ponešto o turskoj intervenciji '74. i o razlozima koji su joj prethodili, posebno o ulozi Grčke i Enosisu (ring bell, poznato od nekud?). Kad govorimo o NATO-u, govorimo o sigurnosnom strateškom mehanizmu - vojnom, političkom i ekonomskom. NATO ne priječi članicama međusobne vojne sukobe (osim grčko - turskog sukoba oko Cipra, imaš i mali rat na Egejima, imaš "bakalarske ratove" Island - UK, UK - Norveška), "međusavezničke" ratove Argentina - UK, Piransku krizu.
Ne postoji ništa u aktima NATO saveza, što bi sprečavalo zemlje članice da se međusobno tuku. Ne nemilice i ne strateškim oružjem, no ipak...
Kad je riječ o velikoj, ozbiljnoj prijetnji, tipa strateških protivnika, trećih zemalja poput SSSR-a (Rusije) ili Kine, NATO je čvrst i neumoljiv. Jednako tako, kad su u pitanju nestabilni režimi poput sjevernokorejskog ili iranskog, rogue states kao Afganistan ili Somalija, ili terorističke mreže i pojedinci - milosti nema.
Tu su sve zemlje članice solidarne, bez ostatka.