Peter Mayle: Chasing Cezanne (1997)
Podrijetlo Lucas-Carton vuče još iz osamnaestog stoljeća, kada je odvažni Englez Robert Lucas otvorio svoju Taverne anglaise kako bi gastronomski uskraćenim Parižanima pružio hladno meso i zaparene pudinge. Ova bezizgledna sprega pronašla je u lokalnih sladokusaca blagonaklonost i to toliko da su se Lucasovo ime i ugled zadržali još dugo nakon njegove smrti. Kada je 130 godina kasnije restoran promijenio ruke, novi vlasnik preimenovao ga je u Taverne Lucas. Dobra vremena su se nastavila, lokalu je na početku stoljeća pruženo Art Nouveau zatezanje lica, a 1925. preuzeo ga je opet novi vlasnik, Francis Carton.
Unutrašnjost se vjerojatno danas vrlo malo razlikuje od one prije više od devedeset godina: javor, platana i bronca u čudesno lepršavim oblicima, zrcala i ukrasne izrezbarene drvene obloge, slapovi svježeg cvijeća, mrmor glasova koji dopire iza velikih jelovnika krem boje, opće luxe et volupté ozračje.
Cyrus protrlja ruke, udahne duboko i s užitkom, kao da udiše dašak naročito bogata kisika. "Osjećam da bih trebao nositi frak i cilindar", reče on obazrevši se po dvorani. "Vidite li ovdje našeg čovjeka?"
Većinu stolova zauzele su skladne, pristojno odjevene skupine poslovnih ljudi, ne blještav ali bitan stup svakog skupog restorana. U skupinama tamnih odijela isticalo se nekoliko žena, neke od njih su nosile izražajan nakit i šminku koja se s njim slagala, druge su bile u fino krojenim odorama koje su ih označavale kao novakinje međunarodne vojske korporacijskih uprava. A na stolici u kutu u dnu dvorane, uronjena u jelovnik sjedila je usamljena spodoba čiji se nepočešljani zatiljak zrcalio u zidnom ogledalu.
Šef sale povede ih do tog stola i Franzen podigne pogled preko ruba svojih naočala za čitanje, njegove oble plave oči upiju Andrea i Cyrusa i rašire se spazivši Lucy. Ustane uz ponešto teškoća i nagne se nad stol dok je naizmjence svakom od njih pružao svoju mesnatu šapu. Bijaše krupan, pravi medvjed od čovjeka, kojeg je čak nezgrapnijim činilo odijelo od smeđeg kord-samta koji se činio dovoljno debelim da zaustavi i metke. Kockastoj košulji, s otkopčanim gornjim pucetom, izgužvani je privid službenosti pružala kravata od žute vune.
Glava mu bijaše velika, prekrivena čupavom aureolom sjedocrne kose koja je stršala na sve strane iznad visokog čela, dugog, ravnog nosa i pomno podšišanih brkova. Kad je progovorio, učinio je to na gotovo odveć savršenom engleskom koji Nizozemci čini se nauče još u dječjem vrtiću.
...
Poslužitelj koji je pokraj stola namještao držač za vjedro s ledom stane izvlačiti mokru bocu sve dok se ne ukaže naljepnica. Franzen okrene glavu kako bi u nju povirio, potom klimne, pa se osmjehne Cyrusu. "Kućni šampanjac", reče. "Uvjeren sam da ćete pristati. Jako je dobar." U stanci koja je uslijedila nakon zvuka vađenja čepa ne glasnijeg od nagla izdisaja, uslijedi šapat mjehurića koji se stanu dizati u čašama.
...
Cyrus pogleda oko stola i podigne čašu. "Živjela umjetnost" reče.
"Živio posao", reče Franzen. "Ali ne na prazan želudac, ha?"
Lucy i Andre, čija su se koljena pod stolom dodirivala, puste dvojicu starijih muškaraca da nastave jedan drugome nabacivati uljudnosti, a oni podijele jelovnik: Andre mrmljajući prijevode jela, Lucy kao slika ushićene pozornosti. Promatrač bi pomislio da raspravljaju o vjenčanju. U biti, Andre je davao sve od sebe da objasni bigorneaux.
"To su ogrci, Lulu. Znaš - ogrci. Iz mora."
"Kao riba? Kao rak?"
"Ne baš, ne. Više kao puž."
Nehotičan drhtaj. "A što kažeš na ris de veau?"
"Izvrsno, ali sumnjam da o tom želiš slušati."
"Toliko je loše?"
"Toliko je loše."
"Dobro. Osjećam da me ide sreća. Hajde da uzmemo cuisses de grenouille."
"Dražesno. Poput najmekše piletine."
"Ali nije piletina?"
"Ne. Žablji krakovi."
"Oh."
Franzen spusti svoj jelovnik kako bi pogledao Lucy. "Ako bih ja mogao predložiti", reče. "Ima jedno jelo koje ne možete pronaći nigdje drugdje u Francuskoj, a možda ni na svijetu: Canard Apicius. Naputak potječe još od Rimljana, prije dvije tisuće godina." On zastane kako bi otpio malo šampanjca.. "To je patka, ali patka kao nijedna druga, patka pečena u medu i začinima, patka u ekstazi. Tu ćete patku pamtiti ostatak svog života." On podiže ruku do usana, načini od vrhova prstiju buket i glasno ih poljubi. "O toj ćete patki pričati svojim unucima."
Lucy se osmjehne trima licima okrenutim prema njoj. "Znate što?" upita. "Mislim da ću uzeti patku."
U trenutku kad je poslužitelj došao preuzeti narudžbu, Franzen već bijaše preuzeo odgovornost za orkestraciju jela svih zajedno, zadatak koji je on obavio s izuzetnim zanosom i mnogo znanja. Kao i on, i konobar i poslužitelj vina satnu usklađivati naputke s berbama, pa njihov stol postane najživlji u restoranu, činjenica koju Andre istakne Franzenu kad naručivanje napokon bijaše obavljeno.
"To je vrlo jednostavno", reče Nizozemac. "Većina ljudi u restorane poput ovog dolazi iz krivog razloga. Dolaze ostaviti dojam, pokazati kako si mogu priuštiti da za večeru potroše nekoliko tisuća franaka. I, zato što je njima novac svetinja, ponašaju se kao da su u crkvi." On skupi ruke i pogleda prema stropu poput drevna kerubina. "Nema smijeha, nema previše vina, ne postoji gušt. A za konobara, za poslužitelja vina, to nije zabavno. Znate? Gdje je zadovoljstvo u služenju jela i vina ljudima koje više zanima cijena nego okus? Bah!" On isprazni svoju čašu i namigne poslužitelju da mu donese još.
"Ali mi, mi smo drukčiji. Ovdje smo da jedemo, pijemo, uživamo. Mi smo zanesenjaci. Mi vjerujemo u joie de manger, mi smo kuharova publika. Već smo im simpatični. Do kraja večere častit će nas pićima."
...
Prije negoli je Cyrus imao priliku odgovoriti, stiže poslužitelj da se pozabavi pitanjem deserta, pa je Franzenu u trenu bila odvraćena pozornost. "Prijeđite na kraj jelovnika", reče on. "Tu ima nešto što morate kušati." Dok su ostali slijedili njegove upute, Franzen je nastavljao: "Tradicionalno se uzima sir s vinom, no pogledajte ovo - camembert s kalvadosom, epoisses s Marc de Bourgougneom, Vieux Brebis s manzanillom. Kombinacije su veličanstvene. Kakva mašta! Kakvo istraživanje!"
Odmahujući glavom Franzen nastavi zagledavati u popis od skoro trideset različitih sireva, svaki s posebno odabranom tekućom pratnjom. Prošlo je neko vrijeme prije nego je predao jelovnik i vratio se Cézanneu.
Edited by ironside, 19 December 2018 - 20:02.
