Voleo bih da jednom vec razgranicimo sta je (nepotrebno) nasilje nad zivotinjama, a sta je interakcija ili upotreba.
Evo, jedna vest: http://abcnews.go.co...gation-22705229
Vest je zanimljiva. Naime, vodio sam cerku na to isto mesto i igrala se sa delfinima. Sad citam da su izlozeni stresu i frustracijama, u ogranicenom i vestackom prostoru. Prihvatam (nazovi to edukacijom) i podrzao bih predlog da se puste na slobodu.
Isto tako, ima i zivotinja za koje mislimo da su "divlje" ali su citav zivot u zarobljenistvu i ne bi umele da se snadju u divljini. Treba ih hraniti - a, ponekad, i drugim zivotinjama.
Pisao sam o tome negde, moj prijatelj je "spasio" misa kad je zaposlenik u ducanu hteo da ga stavi - kao hranu - u terarijum sa zmijom. E, sad, je li "spasio misa" ili je "zlostavio" i "ogladneo" zmiju?"
Nije to bas tako jednostavno, ocigledno i crno-belo.
Postoji nekakav eko-sistem.
Mi uzimamo kiseonik, a vracamo CO2. Biljke veselo uzimaju CO2. Biljojedi veselo jedu biljke, a mesojedi veselo jedu biljojede. A ljudi, kao najrazvijenja vrsta, jedu sta im se hoce. Moze im se. Sve se vraca - i ljude pojedu neke bakterije, kad ih pokopaju.
Da se vratim na diskusiju, etiku - pozeljno je da obezbedimo minimum patnje, a pogotovu da patnja ne bude sebi svrha (borbe, bilo petlova, bilo boksera).
Ali u ciklusu prehrane/opstanka - nemoguce je izbeci minimum patnje. Mozda jeste, ne znam - nemam pojma da li govedo pati sekund-dva pre smrtonosnog pucnja u glavu. Ali volim dobru sniclu. Istovremeno, nemam nista protiv pacova ili bakterija koji ce me pojesti kad krepam - ili studenata koji ce zbijati neslane sale nad mojim telom, uceci anatomiju (nadam se da mi je to sudbina).
Edited by zoran59, 01 March 2014 - 02:21.