Ovo nije šala pitanje nego real life. Skoro je preminuo jedan moj rođak (da ga tako nazovem). Prvo nisu hteli da ga operišu, zatim je 2.500 evra u koverti stavljenih po instrukciji ispod novina koje se nalaze na stolu u kancelariji lekara uz komentar "to je samo sitnica" uklonilo taj problem. Međutim to nije značilo i da će taj lekar posle operacije redovno posećivati pacijenta i informisati se i brinuti o njegovom stanju, naime nije se više pojavljivao. Ali nije ni bitno ko je taj lekar, takvi su svi lekari jer je sistem napravljen tako da oni ako hoće mogu da odbiju da operišu pacijenta, ili da ga stave na listu za čekanje. Mada većina pacijenata koji boluju od kancera i tako umire vrlo brzo jer se operacije rade nestručno a lekova malo ima malo nema. Bilo bi interesantno videti procenat pacijenata koji prežive prvih pet godina nakon terapije u poređenju sa nekim zapadnim zemljama.
Uglavnom nekoliko meseci posle operacije nakon početnog oporavka došlo je do naglog pogoršanja stanja (sada van bolnice u kućnim uslovima). Usledio je bezbroj pokušaja poziva Kameničkog instituta telefonom gde niko nije dizao slušalicu, nekih privatnih doktora koji nisu mogli ništa drugo da učine nego da daju savete kome se obratiti itd. U više navrata zvali smo hitnu službu koja je nakon upita o godištu bolesnika samo davala dijagnoze preko telefona, da bi na kraju izašla i dala ampule morfijuma. Da li je to zasluženi kraj jednog čoveka koji je ceo život radio i plaćao zdravstveno i socijalno osiguranje? Dakle kad ti treba operacija moraš da platiš, kad si na samrti - snađi se.
Nestručni ljudi koji brinu o teškim bolesnicima u kućnim uslovima imaju posle tog iskustva teške posledice, javljaju se anksioznost i razna fizička oboljenja.
Da li uopšte mi građani treba da odgovaramo na pitanje hitne službe koliko godina ima neki bolesnik? I da li je etički da oni postavljaju takvo pitanje? Dakle sa koliko godina država jednog bolesnika prepušta sudbini odn. kada ga na teret preuzimaju prijatelji, rođaci, ljudi koji su mu bliski? I šta biva sa ljudima koji nemaju nikog?